Jednog dana mama je kuhala jedan od svojih „specijaliteta“ kad odjednom našom kuhinjom zapara njezin oštar glas;

 

-         „Gledaj kolika crna dlaka u juhi. To je Ljubičina! Odmah da si ju odveo ošišati. Jesi li me čuo Josipe?“ – vrištala je.

 

Suze sam zaustavila prije nego što su i krenule. Naučila sam skrivati prave osjećaje, jedino me odavalo lagano podrhtavanje ruku.

 

Moja svilena, blago kovrčava kosa bila je jedino blago koje sam imala. Moja mama tako ju je rado češljala, pa sam osjećala da ako mi je odrežu nestati će i zadnji trag povezanosti i sjećanja na moju mamu.

 

-         „Ne dam svoju kosu“ – jedva se čujno čuo moj glas. Nitko me nije niti slušao, niti čuo. Odluka je pala. Šišanje!

 

Otac me odveo svom brijaču. Tu mu je bilo najzgodnije jer je pokraj bila njegova omiljena gostionica, ako pijanac može uopće imati omiljenu gostionicu.

 

Dok se otac tamo polako opijao, ja sam pokušavala probuditi malo ljudskosti i suosjećanja u njegovom brijaču.

 

-         „Molim vas, nemojte me šišati!“

-         „Moram, otac ti je rekao da te ošišam dok se on vrati! – rekao je.

 

-         „Nemojte, molim vas“ – zavapila sam, ali bez uspjeha.

 

Grubo je uzeo nekakve velike škare bešćutno sjekao moje kovrčice.

 

Niz moje lice padale su krupne suze. Toliko su mi zamutile pogled da su mi se činile većim i od očiju.

 

Ipak kad sam pošla uspjela sam izmoli da mi da poneki pramen da ponesem sa sobom. Brižno sam sakrila kosu koju mi je brijač ipak samilosno dao, da ju otac ne bi vidio.

 

Dok smo ušli u dvorište sinulo mi je gdje bih mogla sakriti ostatak svoga ponosa – svoje kovrče. Na dvorištu smo imali staru peć na drva koju mama nije htjela imati jer ju je zatekla u kući kad je došla i pripadala je mojoj majci, pa je zato izbačena iz kuće. Njezina pećnica učinila mi se kao idealno sklonište.

 

Kako sam zamislila tako i učinih. Dok se otac otišao pozdraviti sa ženom polako klateći se, sa lijeve na desnu nogu, gubeći ravnotežu, ja sam hrabro sakrila ostatak svojeg ponosa, svoje kose, u pećnicu, smatrajući ovo mjesto sigurnim skloništem.