45. JEDAN SE LEPTIR,

JEDAN SE CVIJET

 

 

        Jedan se leptir tako jako zagledao u cvijet, da, spustivši se na nj,  više nije uzletio. Poslije nekoga vremena, zamirisao je. Poslije još nekoga vremena, zadrhtao je laticama. I još poslije, otvorio se čaškom.

        Jedan se cvijet tako zagledao u leptira, da je, krenuvši za njim pogledom, poletio. Nije znao kako leti, i odakle mu ticala, i ta neutolna želja da pije iz cvjetne čaške.

        Ovaj se cvijet-leptir zgledao s onim leptir-cvijetom: bivši cvijet, s bivšim leptirom. Ništa na svijetu nije bilo bliže jednomu i drugomu, nego jedan i drugi. Ali i strahovito rijetko – da bivši naiđe na bivšega, a u oceanu onih, koji žive odijeljeni jedni od drugih.

        Mislimo da je to slika susreta onih idealnih zaljubljenika, koji u drugomu prepoznaju sebe.

 

 

        Poezija je takav pogled leptira u cvijet, i obratno.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)