12. BIO JEDAN NAJVEĆI
Bio jedan kipar-slikar-skladatelj-pjesnik: najbolji, najveći. Umjetnik kojemu nije bilo ravna. Majstor bez premca. Stvorio je najljepše djelo – divotu, koju ničije oči nisu vidjele. Osim njegovih. Budući da u ono vrijeme još nije bilo nigdje nikoga.
Stoga je skladatelj-kipar-pjesnik pomislio:
“Kako bi bilo da ispjevam nekoga meni nalik, kako bi moje djelo imalo još jednoga obožavatelja? Jer nešto mi se dalo nažao što ovakvo djelo samo ja gledam, i samo ja u njemu uživam”.
Tako je pomislio umjetnik bez premca, i od njegove se misli stvorio stvor njemu nalik. Našao se taj stvor bačen usred izložbene dvorane, on, jedan, a oko njega bilijuni izložaka; širom je otvorio oči, uši, srce, misao; umirao je i rađao se od te ljepote, nikada njom zasićen. Ona ga je opijala, za sebe ga vezala, u njegovim se očima ogledala, i nikada ni njoj dosta.
Od toga se stvora stvoriše daljnji stvorovi njemu nalik. I svi su oni bili pozvani na izložbu najbolje i najveće umjetnine na svijetu. I vidješe ju, ali ne svi. Zadiviše joj se, kako tko. Obasuše hvalama njezino veličanstvo, pokušaše ju oponašati, poneko. Doniješe razne sprave, sitnozorne i dalekozorne, da bi otkrili njezinu tajnu. A neki – bilo je i takvih - prespavaše izložbu i vratiše se među lanjsko lišće.
Opet, nekima, ta je nepojamna ljepota tako prionula za srce, tako dirnula u srcu moć i žudnju za tvorbom lijepoga, te su poželjeli upoznati umjetnika. Toliko su to poželjeli da ih više ni umjetnina nije mogla stišati.
“Jer on je zacijelo veći od svojega djela”, govorahu. “Vraćamo umjetninu, najljepšu, najbolju, najveću, onomu, tko ju je stvorio, a za ljubav njega, tko ju je stvorio”.
“Što drugo mogu”, pomisli tada umjetnik, “nego da im se pokažem”?
Bio je svladan. Bio je razdragan. Može se reći da je jedva dočekao da netko izabere njega nad njegovo djelo.
ZACIJELO JE NAJVEĆI ONAJ, TKO JE STVORIO NAJVEĆE. I ONI, KOJI NAJVEĆE DAJU ZBOG NAJVEĆEGA.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)
bglavac
edin.kecanovic
