89. BIO JEDAN KRALJ

BEZ KRALJEVSTVA

 

        Bio jedan kralj bez kraljevstva, ali ne i bez krune. Imao je jednoga jedinog podanika: sebe. Više mu nije trebalo.

        On je bio idealan kralj. On je bio pravi kralj. On je bio strog i blag koliko valja. Dijamantan i rosan koliko se traži.

Podanik se njegov bunio i udarao na nj, ali kralj je znao da će pobijediti, da će mu podanik sam doći i sretan mu se predati. Ali kralj je odgađao taj trenutak, jer je uživao u iskušavanju svih slojeva i rojeva igre. Osvajao je svojega podanika kao što muškarac osvaja ženu: s nasladom majstora, sa samosviješću virtuoza, s odgođenim krajnjim slavljem - kad se žena stopi, a podanik sjedini, s osvajačem, s kraljem.

 

 

        BRŽE SAZRIJEVANJE, KAŽU, NE BI POLUČILO TAKAV PLOD.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)