Druga velika pogreška na putu je je vjerovanje da ako se budemo stalno bavili sa sobom da će to negativno utjecatil na ostala područja našeg života. Međutim, ovaj put razrješavanja naših negativnosti znači povećanje naše sposobnosti za ljubav. To znači biti neprestano u vezi sa sobom, vidjeti sebe objektivno s dobrim i lošim kvalitetama, biti u istini, a to naravno pozitivno utječe na sva područja našeg života.

Jer negativnost u nama je kao druga ličnost koja se ne želi odreći svojih pogrešaka. Mi nismo svjesni pravog značenja negativnosti nama, jer svjesno znamo samo da želimo dobro. Spoznja toga je prvi, najvažniji korak u razvoju. Ono što se spoznaje kad smo već puno radili na sebi je da svjesno želimo nešto dobro, no u nesvjesnom je upravo suprotna želja. Ta suprotna želja mora se dovesti u svijest, da bismo uspješno išli dalje. Treba se opustiti i dozvoliti svojoj negativnosti da dođe na površinu da bismo je postali svjesni. U sebi recite: "Sada sam takav. Taj dio mene ne volim niti ne cijenim. Želim prihvatiti taj dio mene da bih ga mogao promijeniti. Shvaćam da to nije moje najdublje biće. Ali u meni je konflikt zbog suprotnih želja i želim vidjeti onu koja je u suprotnosti s dobrom namjerom, a koju sam do sada negirao. Da bih postao ono što želim biti, moram prvo, bez straha, srama i taštine, se suočiti s onim što je u meni." I zamolite Boga da vam u tome pomogne. Postanite svjesni svojih osjećaja koji su povezani s konfliktom i prevedite ih u točne misli. To neprestano činite i uspjeh neće izostati. Polako ćete postati sposobni da vidite te dvije oprečne namjere u sebi; jednu u kojoj ćete vidjeti svoju nesavršenost, i njenu suprotnost za koju znate u teoriji kako biste htjeli osjećati, ali još uvijek ne možete.

Usporedite te dvije suprotne namjere i prvo učite prihvatiti privremeno nesavršenstvo u usporedbi sa savršenstvom za koje znate da bi bilo ispravno. Prihvatite svoje greške s poniznošću. Ako to budete stalno radili, tada će se vaši osjećaji početi mijenjati.

To samopromatranje i samopoštenje jako će utjecati na vas. Kao prvo ćete učiti prihvatiti sebe onakvima kakvi stvarno jeste i učit ćete pravu poniznost. To će vam dati snagu i samopoštovanje. Nakon određenog vremena vaši osjećaji će se početi mijenjati. Ovaj period samospoznaje i uspoređivanja osjećaja koji su u konfliktu uči nas poniznosti. Poniznosti da prihvatimo sebe onakvima kakvi smo sada da bismo se mogli mijenjati. To se ne može napraviti s osjećajima krivnje (razlikovati osjećaj krivnje i istinsko kajanje) i samokažnjavanja. To je nezdravo i ne daje rezultate. Moramo naučiti kako se ponašati s našim negativnim dijelom. To ne znači da ćemo podilaziti tom dijelu sebe ili ga opravdavati. To bi bila pogrešna suprotna krajnost. Naći srednji put u svemu, ravnotežu umjesto krajnosti, znači zdravlje. Moramo naučiti prihvatiti sebe bez srama, straha, i taštine. Ako uočimo te crte u nama, tada ih treba istražiti da bismo vidjeli što je iza njih da unaprijedili upoznavanje samih sebe.

Na taj način ćemo pronaći gdje su naši dublji osjećaji, reakcije i misli u suprotnosti s božjim zakonima. Kako budemo rješavali naše unutarnje probleme i konflikte tako će se početi polako rješavati i vanjski problemi. Tako postajemo sposobni za sreću, jer koliko ljudi je sposobno za sreću? Kada nam se događaju dobre stvari, već smo zabrinuti da ćemo to izgubiti. Samo ako prihvatimo život u njegovoj raznolikosti, bez straha, bez samosažaljenja, bez straha od povrede, samo tako možemo biti sretni. Tako dugo dok ne spoznamo kako negativnost u nama radi, kako se pokazuje, kako se skriva iza naših izgovora, nećemo se moći mijenjati. A činiti dobro drugim ljudima je povazano s time. Ne možemo činiti dobro ako naši osjećeji nisu pročišćeni. Ne povređujemo druge samo ako ne krademo od njih, ne govorimo loše stvari iza njihovih leđa ili ih ne napadamo. Možemo povrijediti drugu osobu ako je dovoljno ne volimo, ako je ne razumijemo, ako ne vidimo njene potrebe. To se događa jer to isto činimo i sebi. Sve naše pogreške nas spriječavaju da damo dovoljno ljubavi, razumijevanja i uvida. Naši strahovi su također pogreške. Jer strah nas spriječava da volimo, razumijemo, da budemo u istini. Tako vidimo da nije dovoljno nadići negativne crte. Jednako je važno da razriješimo naše strahove. Tako dugo dok je strah u našem srcu mi povređujemo druge ljude. Druga osoba nesvjesno osjeća naš strah i automatski negativno reagira. Vaš strah izaziva strah u drugoj osobi, a onda njezin strah povećava vaš i to stvara zid izmedu osoba koji onemogućava komunikaciju, razmjenu, ljubav. Stvara se začarani krug negativnih rekcija iz kojeg možemo izaći samo tako da prepoznamo svoje strahove.

Prvi korak na putu samospoznaje je da najobjektivnije što možete mislite o sebi, o svim dobrim kvalitetama i svim svojim pogreškama. Napišite to crno na bijelom, jer pisanje vam pomaže da to napravite promišljeno, a i kasnije će vam pomoći da to povežete i dublje shvatite.

Slijedeći korak je da zamolite osobu koja vas dobro pozna da vam kaže što stvarno pošteno misli o vama. Za to će vam trebati malo hrabrosti, jer nikome nije ugodno čuti negativne stvari o sebi. No, znajte da ako vam druga osoba to pošteno kaže, da je to akt ljubavi. To je i prvi korak u savladavanju naše taštine. Tako ćete već postići malu pobjedu koja će vam dati snage da idete dalje u spoznavanju sebe. Ako nemate odgovrajuću osobu za taj rad na sebi molite da vam Bog pošalje nekog. Svakome tko zna kucati za dobra djela bit će mu odgovoreno.