U ružičnjaku sna noću se nađem
stazama nepoznatim lutam
tu sjene dragih pronađem
treptaje duša slutim
otškrinute vratnice misli
san postaje java
do mene anđeli sišli
miriše mi ruža plava
predjeli puni boja
staze od stakla
kud to putuje duša moja
je li na tren vječnost dotakla?
Možda se samo vraćam
prošli životi odasvud vire
ugaženim stopama koračam
prateći sanjive leptire
U ružičnjaku sna
moje su usne nijeme
uranjam u njih do dna
zastalo tu je vrijeme
srce se moje liječi
prizorima što govore mjesto riječi
bglavac
edin.kecanovic
