Prijatelju moj,
ne moram ti reći
da i u ovom životu
zauzimaš jedno doista
posebno mjesto,
mjesto onstran osude
i mjesto izvan zablude.
Ne moram ti govoriti
kako te volim i koliko bi
ovaj svijet izgubio
bez tvoje nazočnosti
kojom si počastio
moje male i obične snove
kada su prestrašeni
pobjegli u osamu
u kojoj si me našao
drhtavu i uplašenu
poput progonjene srne.
Ne moram ti govoriti
kako ne postoji nitko
tko bi te zamijenio
u posebnom kutku mog srca
namijenjenom samo tebi
onakvom kakav jesi;
i kad si nasmijan do neba
i kad si uplakan do bola
i kada ti ne treba nitko
i kada ne trebam nikoga,
sretna sam što si uvijek tu.
Prijatelju moj,
ti znaš kako veliko je
moje srce kad pomislim na tebe,
na tvoje osmjehe i suze,
na tvoje ruke koje grle
na onaj poseban i nježan način,
jer, volim te takvog kakav jesi,
volim te zbog onoga što jesi, ali
volim te i zbog onoga što nisi,
volim te naprosto zato što si tu.
Ne odlazi, prijatelju,
propusti taj kasni, noćni vlak,
ne ostavljaj me sada samu,
ostani sa mnom i sjeti se
koliko smo puta zajedno plakali
i jedno drugome obrisali suze,
ne ostavljaj me sada samu,
jer i kada se radosna smijem
trebam te, o kako te trebam
da se za promjenu jednom
zagrljeni smijemo zajedno.
Ako odeš, prijatelju,
neće biti nikoga tko bi
plakao sa mnom i zbog mene,
i neće biti nikoga tko bi
se radovao zajedno sa mnom,
ako sada odeš, prijatelju,
neće biti nikoga tko bi
plakao s tobom i zbog tebe,
i neće biti nikoga tko bi
se radovao zajedno s tobom.
Umjesto da plačemo
i umjesto da se smijemo
svatko sam i za sebe,
propusti taj kasni, noćni vlak
i ostani da to činimo zajedno,
baš kao i mnogo puta do sada.
I kad sam slaba, i kad sam jaka,
kada padnem nisko u predvorje pakla,
ili poletim visoko na krilima vjetra,
kada griješim i kada lutam
posve sama i izgubljena,
lijepo je čuti tvoje korake
i poznati glas iza domaćih vrata,
nesavršena kakva jesam
volim te oduvijek i zauvijek,
nesavršen kakav jesi
voliš me oduvijek i zauvijek,
i od tišine mojih koraka
ne možeš pobjeći sve i da hoćeš,
jer moji će te koraci stići
spremni da te zagrle kada se
vratiš žalostan i ukradenih snova.
bglavac
edin.kecanovic
