Irnan

1

Broj Merlina

Maleno dijete u meni i ja prijateljujemo sa riječima, igramo se njima, loptamo i dodajemo, i u svakom trenutku pokušavamo pronaći boje i tamo gdje ih naizgled nema. Ponekad se izgubim u knjižnici i ne znam pronaći izlaz. :) Često "zamrznem" u trenutku, sa željom da ga prenesem u vječnost. Još uvijek učim svoje tijelo, da slijedi mojoj nemirnoj i radoznaloj duši, radoznala kamo će nas odvesti. Volim sanjati budna i boraviti među zvijezdama. Problem je samo da se ponekad spotaknem, jer ne gledam kuda hodam.:))) Svi članci člana Irnan
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Rekao sam da ću se vratiti...

Rekao sam da ću se vratiti... Poput mnogih drugih parova i oni su imali problema, bilo je dana kada se činilo da je ljubav posve ugasila pot bremenom svakodnevnih poteškoća i sitnih razmirica…i ona i on su ozbiljno počeli preispitivati svoje osjećaje, pitajući se koliko je još uopće ostalo od one prvotne ljubavi usred krhotina povrijeđenih osjećaja ljutnje i nemoći koja ih je sve češće obuzimala. Živjeli su svoje živote negdje na razmeđi između svakodnevnih poslovnih obaveza i nastojanja da pronađu način kako ostarjeti zajedno. Na trenutke se činilo, da se sve više udaljuju jedno od drugoga, sve manje su promatrali želje u očima onog drugog, a sve češće jedno drugom okretali leđa u osamljenim i dugim zimskim noćima.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

STARENJE NIJE POSAO ZA CMIZDRAVCE

STARENJE NIJE POSAO ZA CMIZDRAVCE Starenje nije posao za cmizdravce… (S. King »Nesanica«) Nedavno sam u parku promatrala dvoje starijih ljudi. Bakica i djedica su se držali za ruke i šetali na škrtom siječanjskom suncu, zavijeni u tople šalove i glava usko priljubljenih. Nešto su potiho razgovarali, a potom se smijali, dok je njih smijeh zvonio poput tisuću rasutih bisera. Iako znam da nije pristojno zuriti u ljude, ipak nisam mogla odmaknuti pogled od prizora koji me je duboko ganuo.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

O našoj djeci

O našoj djeci Ako naše dijete razbije vrč ili vazu, nemojmo vikati na njega. Vičući na njega šaljemo mu poruku, kako nam je vaza važnija od njega. Umjesto toga, pogladimo ga nježno po glavi, uz riječi: »Ne brini, svakome se može dogoditi«, i pokupimo krhotine da se dijete ne bi porezalo, dok u želji da pred nama sakrije što je napravilo, nastoji pomesti sve tragove, kako ne bi »izgubilo« našu ljubav.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Lice i naličje vjernosti

Lice i naličje vjernosti Čitajući prijedlog za temu mjeseca, pomislila sam, kako je to pored neizostavne i vječne teme ljubavi, tema gotovo neiscrpna u svim svojim vidicima i pojavnim oblicima. I posve spontano, u jednom kratkom djeliću sekunde, djeliću koji je trajao kraće od jednog daha, na površinu sjećanja isplivale su mi mudre riječi starih indijanaca iz mog notesa:
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Blagoslov suza

Blagoslov suza Koliko je samo gorčine i boli zauvijek ostalo pohranjeno u ljudskim srcima, jer im nisu dozvolili plakati, jer ih nitko nije naučio kako suzama pustiti slobodu da poteku i sa sobom iz duše, poput rječice izbace sve otpalo lišće i smeće koje bi u suprotnom potonulo na dno korita i zauvijek se nastavilo taložiti i stvarati nepregledne količine mulja.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Što vidimo?

Što vidimo? Ne poznajem nikoga tko se bar jednom nije zapitao što je smisao života i zašto smo rođeni, što nas čeka tamo »iza« kad prijeđemo crtu. I ima li uopće ičega onostran ovoga što poznajemo? Još se nitko nije vratio da bi nam rekao postoji li život poslije ovoga ili je našim odlaskom ipak sve završilo, a nastavljamo živjeti tek na požutjelim listovima starog albuma i u srcima onih koji su nas voljeli.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Moj kaput i ja

Moj kaput i ja Moram priznati da je izbor teme izrazito dinamičan, baš što je bilo i moje kretanje od prvog krika i svjesnosti iza malih, uspavanih očiju, do kojih je bilo teško prodrijeti, preko zablude u kojoj sam uspavana živjela dugi niz godina, nezadovoljna svojim tijelom i mrzeći ga nepravedno ponekad; pa sve do spoznaje koja se počela nazirati kroz gustu koprenu mojih naučenih i negdje putem, usvojenih stereotipa, o tome što jesam, odnosno, što bih trebala biti…
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Paketić bez mašne

Paketić bez mašne Sjećam se serije animiranih filmova s poučnim sadržajem koje sam običavala gledati zajedno sa svojom kćerkicom. Jedan mi se posebno urezao u sjećanje, puštali su ga upravo nekako u vrijeme božićnih blagdana. Iako sam obično sita beskrajnih repriza i sto puta viđenih filmova, kojima nas zasipaju u vrijeme praznika, u ovom sam filmu doista beskrajno uživala. Raznježio me, rasplakao, učinio sjetnom i ganutom…što mojoj okolici baš i nije bilo posve jasno, jer se radilo o »običnom dječjem animiranom filmu«.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Gdje su nestali anđeli?

Gdje su nestali anđeli? Nisam vjerovao u anđele. Uvijek su mi se činili tako daleko. Bio sam ljutit na Boga, jer nije prisluhnuo mojim željama. Činilo se da je zaposlen negdje drugdje. Bio sam razočaran nad svojim kolegama s posla, oduvijek su bili tek sebični karijeristi koji nisu marili nizašta osim za sebe. Radio sam posao kojeg sam mrzio, jer nisam imao drugog izbora.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Moć osmjeha

Prekrasan je proljetni dan usred veljače. Ako izuzmemo činjenicu, da bi sada trebao padati snijeg i da bismo morali hodati u toplim kaputima, umjesto u proljetnim jaknama, dan posve običan.Shvatila sam, da mi je ponestalo nekih stvari u stanu i da kod kuće nemam gotovine. Premda nerado, preoblačim se, uzimam novčanik i izlazim iz stana.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Malena moja

Malena moja ...isuviše puta sam se mogla osvjedočiti, kako je vrijeme prolazno i beskompromisno, kako godine pored nas prolete poput vjetrom nošenih, olujnih oblaka i jedan je tren dovoljan da zauvijek zamrznemo u vremenu i prostoru, ne rekavši sve ono što bismo htjeli ili željeli, onima koje volimo najviše na svijetu. Znam da svakodnevno pričamo, znam da dijelimo mnoge tvoje i moje male tajne, znam da svakodnevno utisnemo jedna drugoj poljubac na lice i zagrljajem punim ljubavi, mahnemo na pozdrav jedna drugoj, kada ujutro još pomalo snena, napustiš stan i kreneš u školu.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Iskrice prošlosti

Iskrice prošlosti Sjećam se da sam jedva naučila hodati, kada samo dobila svoj prvi bicikl. Bio je to mali, crveni bicikl sa tri kotača, stabilan i nadasve siguran zbog svog čvrstog priljeganja na cestu. Vozeći svoj prvi bicikl sam naučila kako je važno krenuti u novi poduhvat čvrstim i sigurnim korakom, bez straha da ćemo posrnuti i pasti prije nego li smo zapravo, krenuli.
Član Irnan

Upisao:

Irnan

Zakašnjeli osmjeh

Starac je sjedio pored kamina i tresućim je rukama listao stari album sa slikama, iz kojeg su već pomalo ispadali listovi i požutjele fotografije njegove prošlosti. Polako je uzimao svaku fotografiju u ruke i dugo, dugo je promatrao. Lice je imao nepomično, pogled odsutan kao da luta poljima svoga djetinjstva, potpuno nesvjestan šuštanja papira među svojim prstima. Jednu je fotografiju osobito dugo stiskao među prstima, brisao nepostojeću prašinu s njenog naličja i strpljivo poravnavao od godina i nostalgije iskrivljene rubove.
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

SNOVI

TERAPIJE

METODE

TEHNIKE

MAGAZIN

MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuMAGIFON - Životne promjene, sudbinaPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I Ching

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info