Fundamentalistička Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana odvojila se od glavne Mormonske crkve 1935. godine, nakon što su dva njena člana ekskomunicirana zbog poligamije.   Ova odmetnička skupina je tvrdila da tajni propisi njihovih vjerskih čelnika dopuštaju poligamiju, koja je ilegalna u Sjedinjenim Državama.   Antropolog Philips Stevens sa Sveučilišta države New York u Buffalou kaže da osim osnivača ovog ogranka, većina je članova odrasla unutar sekte i zna vrlo malo o vanjskom svijetu: "U slučaju Fundamentalističke Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, mnoga, ako ne i sva, djeca rođena su unutar te skupine kojoj pripadaju njihovi roditelji.  Nisu imali izbora.  Bila je to njihova zajednica.  Bilo je to njihovo okruženje od rođenja.  Nisu znali ništa drugo.   Neke od tih skupina iskazuju restriktivne karakteristike, tj. primoravaju druge da im se pridruže, međutim, to je prilično rijetko.  Etiketu 'kult' obično koriste 'outsideri' prema nekoj organizaciji koju ne razumiju i od koje su pomalo uplašeni".

Profesor Stevens upozorava da se riječ 'kult' ne smije koristiti naširoko.   Kaže da je ta riječ dobila negativne konotacije tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća nakon što je kriminalac iz Kalifornije Charles Manson osnovao komunu i naložio svojim pristašama da počine niz ubojstava: "A onda se imaginarna opsanost sotonskih kultova proširila Sjevernom Amerikom.  I riječ 'kult' permanentno je izmijenjena.  Postala je definirana kao skupina ljudi kojoj je mozak isprao neki megaloman koji je uveo velika ograničenja na svoje pristaše.  A većina ovih negativnih konotacija nije točna".

Psiholog Newton Malony s Teološkog sjemeništa Fuller iz Kalifornije definira kult kao religiju koja nije autohtona aktualnoj kulturi.  A sekta je – po njemu – devijacija neke već znane religije: "Primjerice, tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina Hare Krishna je u Sjedinjenim Državama bio kult, ali nije bio kultu u Indiji.  U Sjedinjenim Državama nije postojala tradicija hinduizma.   Tako da su oni bili 'kult'.  Sad više nisu kult, jer ih možete vidjeti diljem zemlje, a u Sjedinjenim Državama postoje hinduistički hramovi".   

Iako neke sekte mogu primoravati druge da im se pridruže ili sprječavati članove da je napuste, većina analitičara kaže da ljudi koji nisu rođeni u nekoj sekti ili kultu najčešće im pristupaju po vlastitoj odluci.   Nancy Ammerman nalazi se na čelu Odjela za sociologiju Sveučilišta Boston. Ona upozorava na opasnost generalizacija kad se pokušava utvrditi koja vrsta ljudi pristupa kultu, iako priznaje da  konfliktne pojedince vrlo često privlače ove skupine: "Često je to nešto što ljudi čine na prijelazu u odraslo doba, ili naiđu na neko razočarenje ili neki drugi problem u životu kad ne idu putem koji su si zacrtali ili jednostavno ih obuzme neka nova vizija i spremni su napustiti sve kako bi je slijedili".

Daniel Peterson sa Sveučilišta Brigham Young kaže da ljudi iz svih slojeva društva pristupaju kultovima.   On kaže da se među potencijalnim članovima kulta nalaze ljudi iz svih dobnih skupina, svih obrazovnih razina i različitih imovinskih statusa: "Ti pokreti često ispunjavaju stvarne psihološke potrebe ljudi koji žele naći svrhu, smisao i disciplinu.  Mnogi kažu da kultovi predstavljaju neplaćene račune glavnih religija, da ti ljudi nisu pronašli da ih zadovoljava religija u kojoj su odrasli ili koja prevladava u društvu.   Nije im dala osjećaj svrhe ili discipline koja im je potrebna.  Mi živimo u društvu koje je duboko uronjeno u ono što mnogi promatraju kao relativizam.   Ne znaju da li imaju svrhu i koja bi to svrha mogla biti.  A kultovi nude vrlo odlučne odgovore tako da znaju koje je njihovo mjesto u svemiru i u društvu".