Opće je poznato da je posljednjih godina u Hrvatskoj mortalitet veći od nataliteta. Iz godine u godinu, smrtnost u Hrvatskoj je veća od broja rođenih. Ako se takav trend nastavi, za pola stoljeća Hrvatska bi mogla biti siromašnija za znatan broj ljudi. Predviđa se da će ta brojka sezati i do jedne trećine ukupnog stanovništva Hrvatske. Ovakav trend u državi bi mogao ostaviti velike posljedice, za početak u gospodarskom sektoru, a kasnije i na sam opstanak Hrvata.

Demografska kriza

Prema statističkim podacima, prosječan Hrvat u većini slučajeva nema nijedno dijete, a ako ima djece tada u prosjeku ima jedno, što znači da bi u bliskoj budućnosti Hrvatska mogla biti zemlja u kojoj prevladavaju isključivo umirovljenici. Do 80-ih godina prošlog stoljeća broj rođenih u Hrvatskoj je rastao. No, nakon toga broj rođenih Hrvata je u stalnom padu. Statistički gledano, 2002. godine rođeno je 42% manje djece nego krajem 70-ih godina 20. stoljeća. Stanovništvo Hrvatske se već više desetljeća ne obnavlja. Od 1990. godine Hrvatska bilježi pad nataliteta. U Hrvatskoj se odvija pojava koja se jednostavno rečeno naziva prirodna depopulacija te je trenutna slika hrvatske populacije loša što potvrđuju i demografi riječima: "Hrvatska ima malo mladih i sve manje te puno starih i sve više", riječi su Jakova Gele profesora demografije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji nastavlja: "I u Hrvatskoj i u Europi ukupno prosječno stanovništvo se smanjuje kad eliminiramo migracije." No situacija u Hrvatskoj poznata je i ostalim razvijenim zemljama svijeta. Na smanjenje nataliteta, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama, utječu društveni, socio-psihološki i gospodarski faktori.

Omjer između zaposlenih i umirovljenika je gotovo 1:1. Jedan umirovljenik dođe na 1,3 zaposlena. Što se tiče strukture stanovništva, prema podacima iz 2002. godine samo jedna trećina radi, jedna četvrtina su umirovljenici, a ostatak odlazi na uzdržavani dio stanovništva. Prema riječima prof. dr. sc. Jakova Gele broj osoba iznad 60 godina se svake godine povećava za preko 1%, a osoba iznad 75 i 80 godina za preko 2%. Tako da već danas imamo više osoba u mirovini nego mladih recimo ispod 20 godina tvrdi prof. Gelo. Čini se da ni produktivna zaposlenost u Hrvatskoj joj ne ide u prilog s obzirom da je iznimno niska. Osim što je životni vijek stanovništva produžen, mnogi odlaze u prijevremene mirovine ili otkupljuju staž. Postoje vrlo konkretni odgovori zašto je situacija takva kakva je. Prema riječima profesora Gele postoji jedna teorija koja to objašnjava, a zove se teorija demografske tranzicije koja kazuje da je logičan razvoj stanovništva povezan s gospodarskim i društvenim faktorima te demokratizacijom. Iz tog kuta može se zaključiti da je Europa visoko razvijeno društvo u kojem postoji ravnopravnost spolova koja je više manje postignuta, uz visoku zaposlenost muškaraca postoji i visoka zaposlenost žena, postoji težnja izjednačavanja prava oba spola te želja za dokazivanjem prisutna i kod muškaraca i kod žena tako da unutar toga i relativno visokog standarda djeca dolaze kao nekakav teret objašnjava prof. Gelo.

Iako je s ovakvim podacima hrvatska država upoznata još od kraja prošlog stoljeća, ipak se ništa nije promijenilo. Sve ostaje u teoriji, a malo toga se provodi u djelo. Već 70-ih godina prošlog stoljeća hrvatski demografi su počeli upozoravati na negativna demografska kretanja u Hrvata, ali te informacije nisu naišle na pozitivan odjek, tj. nitko im nije pridavao previše pažnje. "Hrvatska je 1968. godine imala manji broj živorođene djece po jednoj ženi nego što je trebalo da bi se obnavljalo stanovništvo", naglašava prof. Gelo te nastavlja riječima da je stopa ukupnog fertiliteta 1968. godine pala ispod 2,1 (prosječno djece po jednoj ženi u fertilnoj dobi), a što označava stopu koja je potrebna da bi se obnavljalo stanovništvo. Demografi su 70-ih godina 20. stoljeća ukazivali da zbog toga što stopa fertiliteta pada ispod obnavljajuće da će djeca rođena tada za 15-ak ili 20 godina ući u fertilnu dob te će biti malobrojnija. Upozorenja su išla puno dalje tvrdi prof. Gelo uz riječi: "Mi smo već tada govorili o stagnaciji stanovništva Europe, o ubrzanom demografskom starenju i o mogućem opadanju udjela ukupnog stanovništva, a napose udjela Europe u svjetskom stanovništvu."

Trend u kojem se Hrvatska trenutno nalazi predstavlja demografsku krizu u Hrvatskoj. Uz pad nataliteta, Hrvatska bilježi i velik broj iseljavanja i to uglavnom radno-sposobnog stanovništva što također utječe na znatno smanjivanje broja stanovnika. Također, to je jedan od značajnijih utjecaja na smanjenje nataliteta u Hrvatskoj. Je li bi pomoglo podizanje stope ukupnog fertiliteta, čini se da ne. Prof. Gelo tvrdi da je praktički ne izvedivo dići opću stopu ukupnog fertiliteta na 3 koliko je ona prosječna u svijetu, jer sa tom stopom ni Europa ni Hrvatska ne bi mogle obnavljati svoje stanovništvo u istom broju bez migracija iz razloga što je iznimno mali udio žena u fertilnoj dobi. "Kad bismo uvećali višestruko novčane iznose za rodiljne naknade i dječje doplatke, kad bismo mladima osigurali čim završe školovanje da ih čeka dobar posao te da čim se zaposle mogu riješiti stambeni problem, opet bi većina rješavala prije karijeru i ostalo nego se odlučivala za brak i djecu. Tako da promjene tih trendova ne možemo očekivati da će se dogoditi", tvrdi prof. Gelo. Razina obrazovanosti u Hrvatskoj je također iznimno niska, te velik broj obrazovanih ljudi napušta Hrvatsku. Za Hrvatsku je to iznimno velik gubitak, a pogotovo iz razloga što umjesto mladoga i obrazovanog stanovništva, u Hrvatsku dolazi ono koje ima slabiji obrazovni status.

Prema ovim podacima, Hrvatska naočigled polako odlazi u zaborav te prema predviđanjima UN-ovog odjela za stanovništvo koji izrađuje dugoročne projekcije za sve države diljem svijeta na temelju dosadašnjih populacijskih trendova, prognoza za Hrvatsku je čak i ispod očekivane. Naime, broj stanovnika Hrvatske bi polovicom 21. stoljeća mogao pasti na brojku od 3,5 milijuna, a krajem 21. stoljeća u njoj će živjeti tek 2,9 milijuna ljudi! Iste procjene imaju i stručnjaci s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, objavljene u publikaciji "Temeljne značajke demografskog razvoja Hrvatske - bilanca 20. stoljeća".

Zaustavljanje negativnog trenda

Hrvatska vlada je jako dobro upoznata s ovim problemom. Nacionalni program razvitka Republike Hrvatske Ministarstva razvitka i obnove iz 1995. godine imao je tendenciju poraditi na ovom negativnom trendu. No i danas je zaustavljanje negativnog trenda tema hrvatske vlade. Prema riječima prof. Gele, Hrvatska izdvaja direktno kroz rodiljne naknade, dječje doplatke i razne druge pomoći negdje preko 500 milijuna eura godišnje. "Ali to nije dovoljno," tvrdi prof. Gelo, te nastavlja: "Nažalost da i udvostruči iznos u financijskom smislu ne bi bilo značajnog pomaka, jer bi trebalo niz drugih mjera. Trebalo bi i psihološki djelovati jer je vrlo malo mladih žena koje razmišljaju na način želim se udati i želim imati dijete." Izgleda da se situacija znatno promijenila u odnosu na rađanje i brak te prof. Gelo naglašava: "Ta ideja se počne javljati iza 30-ih godina. To je već problem. Tada je veći postotak žena koje ne mogu imati djecu te je rizik začeća i rođenja djeteta mnogo veći, a ako se odluči ići na to tada je to jedno maksimalno dvoje djece. To nije dovoljno da se situacija bitno promijeni, da mi za 30 godina isto imamo relativno mladu snagu koja će moći održavati brojnu umirovljeničku populaciju i koja će razvijati gospodarski ovu zemlju."

No, neki se zalažu za "obnavljanje" hrvatske države putem velikog broja Hrvata koji žive u dijaspori. Jedino moguće rješenje da se Hrvatskoj pomogne na ovakav način je privući hrvatske iseljenike da se vrate u svoju domovinu. Prema demografskim podacima, kad bi se Hrvati iz dijaspore vratili u domovinu, u Hrvatskoj bi živjelo oko 5,5 ili 6 milijuna stanovnika. Ostaje jedino pitanje koliko će Hrvatska biti uspješna u ovoj nakani i hoće li uopće provesti ovakav oblik akcije u djelo. No, prof. Gelo se ne slaže s ovom teorijom. Njegovo je mišljenje to da populacija koja je otišla iz Hrvatske u masovnim migracijama 70-ih godina i 90-ih godina raspadom Jugoslavije već ostarila, pogotovo ona iz 70-ih godina, tako da će se u Hrvatsku vratiti umirovljenici čija djeca su rođena u inozemstvu i nemaju se namjeru vratiti u Hrvatsku. "Ako bi se vratili," tvrdi prof. Gelo "Hrvatska bi morala doseći tako visoku razinu gospodarskog razvoja da ne privlači samo strani kapital, već da privlači i visoko obrazovane ljude koji će tu imati dobar posao, dobre plaće te da privlači i srednju klasu koja tu može pristojno živjeti." Očekivanja su da bi Hrvatska tu razinu mogla dosegnuti možda tek 50-ih ili 60-ih godina 21.stoljeća. Hrvatski iseljenici ne bi spasili demografsku sliku hrvatske populacije, mišljenje je prof. Gele.

Demografi su 2001. godine iznijeli podatke u kojima stoji da su, osim Splitsko-dalmatinske županije, sva područja u Hrvatskoj podložna izumiranju. Ove podatke potkrepljuju činjenice da 68% gradova bilježi negativni prirodni prirast te da je 3% naselja u Hrvatskoj prazno. Osim toga, demografi su 2001. godine iznijeli podatak u kojem stoji da 85% hrvatskih naselja gubi stanovništvo! Također postoji podatak koji kaže da je 2003. godine rođeno najmanje djece u Hrvatskoj u proteklih dvjesto godina. Baby-boom(ić) koji je trajao od 1996.-1998. godine prema istraživanjima bio je rezultat koji je dobiven iz dva razloga. Prvi od njih je taj što je velik broj izbjeglica iz BIH za vrijeme rata u Hrvatskoj našao utočište, a drugi je taj da su u proračune uzeti i podaci za djecu čije majke žive u inozemstvu, ali im je prebivalište registrirano u Hrvatskoj. Prema demografskim predviđanjima, samo vrlo programirana i poticajna pronatalitetna politika mogla bi zaustaviti negativan prirodan prirast stanovništva Hrvatske.

Rat glavni krivac

Domovinski rat također ima udjela u cijeloj priči jer je uvelike poremetio demografsku sliku Hrvatske. Prof. Gelo iznosi svoje mišljenje: "Rat nije naštetio toliko hrvatskoj populaciji samim stradavanjem stanovnika. Dijelom je došlo i do odlaganja brakova te je raspad Jugoslavije doveo do migracija. Iz Hrvatske je otišlo gotovo pola srpskog stanovništva, a dio se vratio te se još uvijek vraća. Također bio je manji broj živorođene djece 1991. i 1992., a pogotovo 1993. i 1994. godine, dok se 1996. i 1997. godine popravila situacija, a tada je ponovno nastavljen trend opadanja živorođene djece. Ono što je stradalo je mlađa populacija, tako da je domovinski rat doveo do demografskog starenja te je povećan broj invalidnih osoba, i to ne samo fizičkih, već i broj osoba s PTSP-om. Povećan broj invalidne i psihotične populacije doveo je do toga da oni ne sudjeluju u reprodukciji i stvaranju novih naraštaja." Osim što je došlo do promjena u strukturi stanovništva, Hrvatska je u periodu nakon završetka rata bila fokusirana isključivo na poratnu obnovu te nije bila u stanju poduzimati ikakve mjere koje bi uravnotežile demografsku sliku države. Iako neke države ne znaju što bi učinile s visokim prirodnim prirastom, Hrvatsku muče problemi sasvim drugačije prirode.

Hrvati izumiru?

Kao što je već navedeno, prosječan Hrvat ima jedno ili nijedno dijete. Taj podatak već uvelike otežava porast stanovništva u Hrvatskoj, jer je za to potrebno minimalno troje djece po obitelji. Ovakva slika je poprilično opasna za budućnost Hrvata. Osim što je hrvatski natalitet ugrožen, ugrožena su i hrvatska naselja. Velik dio teritorija Hrvatske bilježi pad stanovništva iz razloga što je na tim područjima mortalitet veći od nataliteta. Osim toga, nemoguće je obnoviti trenutnu sliku tih područja jer nema dovoljno stanovništva koje bi sudjelovao u procesu revitalizacije. Prema riječima prof. Gele, kroz cijelo 20. stoljeće govorilo se o opasnosti koja prijeti otocima, budući da su oni podosta ispražnjeni te iznosi činjenice da je Lika imala četiri puta više stanovnika prije 100 godina nego što ima danas i da su ruralni prostori opustjeli, a gradovi su narasli. "Osim Splita, svi drugi gradovi nisu prostor u kojem se lako odlučuje na više djece tako da svi ti gradovi imaju prirodnu depopulaciju", tvrdi prof. Gelo, te nastavlja: "S druge strane prostor Zagreba, Zagorsko-krapinske, Varaždinske i Bjelovarsko-bilogorske županije je demografski ostario. No, županija Grada Zagreba je u nešto boljoj poziciji jer se u okolicu Zagreba doseljava mlađe stanovništvo, pa se brojčano stanovništvo povećava te ima i više djece, ali prirodni prirast ipak nije pozitivan." Zapravo su svi prostori Hrvatske ugroženi te prema riječima prof. Gele najbolje stoji Splitsko-dalmatinska županija i od većih gradova Split. "Oboje imaju nešto više živorođene djece nego što stanovnika umire", tvrdi prof. Gelo. Jednom riječju, proces izumiranja postaje sveprisutan. Činjenica je da trend izumiranja traje i da se nastavlja. Postoje prognoze demografa koja tvrde da će se stanovništvo Hrvatske do 2050. godine smanjiti za oko 600 000 - 800 000 stanovnika. U skladu s tim, krajem 20. stoljeća, osim podržavanja projekta o većem broju djece u obitelji, Hrvatska je izradila i Nacionalne programe razvitka otoka te donijela Zakon o područjima od posebne državne skrbi te je krenula u izradu Zakona o stimuliranju nedovoljno razvijenih područja i područja koja su demografski opustjela.

U prilog hrvatskoj situaciji također idu i migracije u i izvan granica Republike Hrvatske. "I uz pozitivnu migracijsku bilancu i Hrvatska i Europa će imati manji broj stanovnika za 50 godina", tvrdi prof. Gelo. U prilog joj ide i budući gospodarski razvoj koji treba poraditi na ravnomjernijom raspodjeli između urbanih i ruralnih područja. Kako? Tako da će Hrvatska trebati učiniti život u ruralnim područjima jednako privlačnim kao i onaj u urbanim. Činjenica je da bez razvoja gospodarstva, niti će žene htjeti rađati više djece niti će se usporiti rast prosječne starosti Hrvata, koja trenutno iznosi 39 godina. U skladu s podatkom o prosječnoj starosti, Hrvatska je zašla u duboku demografsku starost. Prema riječima prof. Gele Hrvatska će za 50 godina imati za 10 godina starije stanovništvo, što znači da će prosječna starost stanovništva biti 50 godina, te će više od 1/3 stanovništva biti u staračkoj dobi, a mladog stanovništva do 15 godina starosti će biti 12-13%. "Dominirati će starija radna populacija koja je manje produktivna i manje kreativna te koja će uvijek biti u strahu od gubljenja posla ako ga ima ili ako ga izgubi vrlo teško će ga ponovno dobiti, tako da će zbog tih demografskih razloga i gospodarski razvoj biti ugrožen", tvrdi prof. Gelo. U skladu s navedenim, država treba krenuti u ozbiljnu akciju osiguravanja boljih uvjeta života svojim naraštajima ako želi da od Hrvatske ne ostane samo njezino ime.

Hrvatska - zemlja useljenika?

Uzimajući u obzir spomenute migracije koje mogu doprinijeti boljoj demografskoj slici Hrvatske, demografi predlažu useljeničke kvote, koje imaju sve razvijene zemlje. Naime, hrvatska obala bi mogla postati područje iznimno velike potražnje pa samim time i čimbenik brojnih imigracija. Iako se zalažu za useljeničke kvote, demografi ukazuju i na potrebu za ravnotežom. "Sve zemlje koje su imigracijski aktivne i trebaju radnu snagu promišljaju kako rješavati problem nedostatka radne snage. Hrvatska danas ima niz zanimanja za koja nema radnu snagu te se za sad to rješava kroz radne dozvole i sivu ekonomiju. U budućnosti će Hrvatska trebati radnu snagu za željeni gospodarski razvoj. Tada se to rješava načinom zapadnoeuropskih zemalja kroz izdavanje radnih dozvola i boravišnih prava te se može utjecati na to kome se hoće dati, a kome ne", tvrdi prof. Gelo te nastavlja: "Kako će to Hrvatska izvesti trenutno je teško zamisliti, ali određenu politiku će država morati zauzeti i provoditi." Dopuštanje imigracija u Hrvatsku bez ikakve selekcije i bez ikakvih zabrana, opustošiti će državu od njenog autohtonog stanovništva. Samim time država će se vratiti na početak cijele priče tj. na negativan trend prirodnog prirasta, u ovom slučaju u još problematičnijem obliku, jer će strani državljani činiti većinu nad hrvatskim državljanima. Također su neka od predviđanja da će u bliskoj budućnosti Hrvatsku naseliti 100 000 Kineza.

Prema najnovijim UN-ovim prognozama, Hrvatska će problem depopulacije rješavati imigracijskom politikom. Jedino ju to rješenje može spasiti od nepovratnog gubitka stanovništva. UN smatra da će u Hrvatskoj najviše doseljenika biti iz Albanije. Osim hrvatske obale, područje naseljavanja bi mogla postati i Lika, budući da zauzima 10% površine Hrvatske, a na njoj živi samo 1% stanovništva Hrvatske! Kao što prof. Gelo kaže: "Hrvatsku će popraviti doseljenici iz nekih drugih krajeva, koji nisu rođeni u Hrvatskoj i koji nisu nikada ovdje živjeli."

No, zašto bi netko uopće došao u Hrvatsku? Upravo se iz ovog pitanja saznaje odgovor zašto će Albanci naseliti Hrvatsku. Naime, Hrvatska je relativno siromašna zemlja. Jedini sektor gdje može pridobiti imigrante je turizam, a tu se misli na struke kao što su konobari i kuhari. Za ostala zanimanja uslužnog sektora teško da se može natjecati s ostalim zemljama Europe, budući da su ona tamo puno više plaćena, pogotovo ako se radi o stručnjacima. S obzirom da postoje i siromašnije zemlje od Hrvatske, kao što su Albanija, Kosovo, BIH, Rumunjska, Bugarska i Ukrajina, upravo će stanovnici tih zemalja naseliti hrvatski teritorij. "Popraviti će ju oni stanovnici gdje se živi lošije pa je Hrvatska ovakva kakva je danas za njih prihvatljiva", tvrdi prof. Gelo.

Planovi za budućnost

Trenutno je situacija takva kakva je i nerealno je za očekivati da se znatnije promijeni u dvije ili tri godine te je činjenica da su demografske politike skupe. S obzirom na uočene demografske pravce u Hrvatskoj, nametnula se obveza zaustavljanja negativnog trenda u prirodnom prirastu hrvatskog stanovništva. Koliko je hrvatska populacijska politika uspješna u svom kretanju prema poboljšanju trenutne situacije postoje razni stavovi. Prof. Gelo tvrdi da je Hrvatska tek od 2006. godine dobila populacijsku politiku na sjednici održanoj u Saboru što je nazvano Nacionalnom populacijskom politikom no, ona nije samostalna već ju ugrađena u ostale politike. Prava recimo na dječji doplatak i rodiljne naknade, o školovanju i besplatnim udžbenicima, te zbrinjavanju djece nisu za sve već samo za siromašnu populaciju jer je uveden imovinski cenzus objašnjava prof. Gelo. "Izdvajanjem samo za najsiromašnije nemoguće je tim mjerama postići određene efekte i to se vidi", tvrdi prof. Gelo, dodajući: "Te mjere o kojima govorim će stupiti na snagu tek sljedeće godine, pa ćemo vidjeti kakve će efekte ostvarivati, ali moje su prognoze da nažalost neće popraviti niti malo tu sliku."

Populacijska politika je skup mjera i akcija, najčešće ugrađenih u pozitivna zakonska rješenja i provedbene akte kojima država usmjerava razvoj vlastita stanovništva, njegovo brojčano kretanje, prostorni razmještaj, brojnost živorođenih i umrlih, a posredno usmjerava promjene u dobno-spolnim, socio-ekonomskim i obrazovnim strukturama stanovništva. Ovisno o postavljenim ciljevima usmjeravanja demografskih procesa, snazi djelovanja i učinkovitosti ciljanih pronatalitetnih aktivnosti i mjera, duljini i vremenu primjene propisanih mjera, država kroz različite političke akcije, može polučiti manju i veću uspješnost populacijske politike. Dakle, jednostavno rečeno - ako Hrvatska želi da Hrvati kao narod i dalje postoje, prioritet treba dati pronatalitetnoj populacijskoj politici i selektivnoj migracijskoj politici. U protivnom bi Hrvati mogli postati samo dio povijesti.

 www.funkymem.com