odmor za umorna srca, 31.07.2008. u 06:32

hvala ti draga rU, danas sam doista beskrajno tužna............veliki dio djetinjstva sam provela uz nju, one me je naučila misliti...........

Vitae..., 31.07.2008. u 07:01

iz ranijih postova shvatih da ste bile bliske..

Iskreno suosjećam ,draga Dinajo ...

odmor za umorna srca, 31.07.2008. u 07:09

od srca ti hvala draga Vitae...........:-))

LobyM, 31.07.2008. u 07:12

Draga moja prijateljice uz tebe sam svim srcem u tvojoj tuzi. Teško nam pada gubitak nekoga voljenog a napose dobrog i plemenitog čovjeka. O tomu potpunom kraju mogli bismo puno pričati al ne sada. Ako možeš pročitaj knjigu " Život poslije života ", nažalost ime autora sam zaboravila...
no bit je ta da je život vječan, u nekom obliku ...
Sada sam se sjetila svoje drage tete ( mamine sestre !) koja je mi je bila više od moje prave mame i ljeta koje je njoj bilo zadnje. Toliko je željela ići na more....a borila se sa opakom bolešću...da smo znali da je to njezino zadnje ljeto odveli bismo je na more .
No budi radi nje sretana ...koliko ja znam o njoj ,doživjela je duboku starost i imala je izuzetno kvalitetan i plodan život . Koliko se ljudi time može podićiti? Sada zaslužuje spokoj i mir a živjet će vjećno u srcima i mislima mnogih ljudi .
Pokoj vječni ! !
A tebe iskreno grlim i nudim ti odmor za tvoje umorno srce !

odmor za umorna srca, 31.07.2008. u 07:17

ah draga LobyM, hvala ti na ovim toplim riječima utjehe.....da ona je doista zaslužila ovu tihu smrt i sva priznanja koja su joj za života poklonili.......Bila je izuzetan čovjek i predivna teta i uspomena na nju će doista ostati vječna u mom srcu i njenim djelima.........

ANCHI, i to je život, 31.07.2008. u 08:00

U takvim trenucima svi su uz tebe ali osjećaj praznine zauvjek ostaje
"osjećaj praznine". Osjetila sam to nakon smrti moje bake koja je bila žena
modernih nadzora i nakon smrti tate koji mi je bio i veliki prijatelj i tata.
Iskreno mi je žao što si morala iskusiti taj osjećaj.
Ančica

misko, 31.07.2008. u 08:05

Poznavala si je?
Ah, svi smo "poznavali" tetu Zlatu iz čuvenja...
Ne dozvoli da te tuga sasvim obuzme ...

maslackica, 31.07.2008. u 08:07

draga Dinaja, i ja se, poput mnogih tvojih vjernih čitatelja, sinoć sjetih tebe kad sam čula tužnu vijest...
znaš draga moja, ja znam da je tuga u tvom srcu, ali ti to najbolje znaš, da ljudi koji su u našim srcima i mislima žive zauvijek... kad sam rodila svoju mrtvorođenu kćerkicu, blizanku one koja već ima svoju djecu, mislila sam da će me taj silni bol rastgati godinama, no onda sam, nakon bezbrojnih prolivenih suza shvatila da ona živi u meni stalno, jer svaki dan je prisutna u mojim mislima...
tvoja teta će biti prisutna u mislima ne samo tebe, već mnoštva ljudi koji ju pamte po dobru a posebno naših generacija koje ju znaju kao simpatičnu tetu Vegetu...
zagrljaj ti pružam draga Dinaja i iskreno suosjećam...

Koraljka, 31.07.2008. u 08:08

O, draga moja, suosjećam s tobom, žao mi je što je ova izuzetna žena zauvijek otišla na neka druga mora.
Neka joj je laka plovidba !

Majstorica s mora, 31.07.2008. u 09:13

I ja sam čula sinoć na kasnim vijestima, onda smo dugo pričali o njoj, a jutros su mi prve misli bile upućene toj iznimnoj ženi, tvojoj teti...
Draga moja, primi izraze moje iskrene sućuti...

jezic bodljica, 31.07.2008. u 09:29

Ponekad sunce mora zaći i tog trenutka ostajemo bez one topline koju volimo
Obuzme nas neka sjeta i tuga .
Ispratim svaki dan i gledam ljepotu zalaska i ona ostaje dugo dugo poslije toga
Kao trag.. svijetla i bljeska koji je sijao i činio me sretnom i zadovoljnom .
Toliko tragova toliko svijetla topline bilo je u tvojoj teti ..srce koje je kucalo
I pritom znalo za koga su ti otkucaji …u tvom srcu kuca njeno srce puno ljubavi.
Koliko god mislimo da smo odrasli
i da možemo sve podnijeti …
ustvari nikad nismo spremni na odlaske nama dragih ….ali tvoja teta je
znala da će doći i taj trenutak kada će otići sa šumom vjetra glazbom topola
…naučila te misliti ….kako si to lijepo rekla ….. koliko ljepote ostaje
Sada u tebi upravo od nje …čuvaj i pazi u sebi svaki njen djelić
jer to si sada ti… nastavak nje….a ona to i sada zna.
.

viam inveniam, 31.07.2008. u 09:41

Najiskreniju Ti sućut upućujem i želim pregršt snage da bol pretvoriš u vječno lijepu i radosnu misao o Njoj.

vedjak, 31.07.2008. u 09:57

Duboki naklon sućuti poštovanoj prijateljici...Mislio sam na Vas i Vašu mamu...život nas povezuje, ali i smrt...kao njegov neizbježni dio.

dordora2, 31.07.2008. u 09:59

Sada ti ostavljam samo jutarnji zagrljaj, ali vratit ću se kasnije..)))

Tražeći sebe, 31.07.2008. u 10:04

Neka joj je mirno more vječnosti a tebi draga Dinaja neka ostane more uspomena...

Tražeći sebe, 31.07.2008. u 10:05

Neka joj je mirno more vječnosti a tebi draga Dinaja neka ostane more uspomena...

greentea, 31.07.2008. u 10:13

uvijek mi je pri ovakvim rastancima žao zbog boli koju osjećaju oni koji ostaju. no, iskreno sam uvjerena da oni koji odlaze osjećaju radosti i olakšanje i jedino što ih još drži blizu ovoj dimenziji je tuga nas koji smo ostali. to što mi mislimo da se nitko nije vratio, to što mi ništa ne možemo dokazati - to govori nešto samo o našoj nemoći i nesposobnosti, ali ne i o nepostojanju bilo čega. kada ode netko vrlo blizak -bol je normalna. ipak se kidaju neke snažne emocionalne veze....no, ono što pojedinac osjeća -to je priča o tom pojedincu i ne znači da je onoj drugoj osobi isto tako.
bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi efekat na jedan znanstveni mozak proizvelo čitanje gore preporučene knjige deepaka chopre. on je sav na granici znanstvenog i onog drugog....no, mene je ipak više fascinirala knjiga "život-smrt-život", pisac a.p.kezele.....iako priznajem da nije lako ljetno štivo i u njezinoj podlozi je vrsta znanja i iskustava koja presnose knjige kao što je tibetanska knjiga mrtvih-neuporedivo je lakša za čitanje zapadnjačkom umu.
uvijek me zanimalo zašto ljudi u susretu sa onim što zovemo smrću ne pokušavaju saznati što više i približiti joj se što više...vjerujem da to uklanja tugu, bol i strahove. no, mi kao da rado patimo i bojimo se...
pridružujem svoje želje željama svih onih mnogobrojnih koji žele vječan mir i spokoj duši tete zlate....i znam da će se duša koja je znala kvalitetno i dobro proživjeti ovaj zemaljski život dobro snaći i u onom drugom životu
.......pozdrav, dinaja.

moji dani i noći, 31.07.2008. u 13:20

Draga Dijana,
navikla na radost zbog tvog jutarnjeg pozdrava, krenuh do tebe da vidim razlog njegovog izostanka. Sretoh se s tužnom vješću i s dubokim suosjećanjem čitam tvoj tužan i lijep oproštaj s tvojom tetom Zlatom, i našom Tetom Vegetom.
Ostavljam ti svoju sućut s vjerom u Mir snova tvoje usnule tete, Zlate Bartl.

poezija duše, 31.07.2008. u 13:36

dođoh vidjeti razlog tvojoj tuzi. iskreno suosjećam s tobom, draga Dinajo. njoj želim bezbroj snova u toj vječnosti. tebi - snagu koju ćeš crpiti iz svojih usomena i mir spoznaje da je netko takav obogatio tvoj život.
grlim... :)

albina razmišljanja, 31.07.2008. u 14:21

Draga moja,,,,,sućut ...................otišla je mirno ,nježno a ipak jako zapežena.......baš onak kak je i živjela....iz medija su mi dosta dobro poznata djela pokojne Zlate.
p.s sad mi je malo jasnija slika o tebi,,,,,,,jasno ......GENI SU GENI.

necutako, 31.07.2008. u 14:25

Moje iskreno saucesce.
Ne znam kako da te tjesim.....tek da znas..... da sam sa tobom u mislima....

dordora2, 31.07.2008. u 14:32

Mila, tebi se sad u ovim trenucima tuge čini da je smrt nešto konačno...
Ipak, upravo si sama rekla "tvoja sunčana dobrota će zauvijek ostati pohranjena u mom srcu i mom sjećanju"...
pa ako je netko zauvijek ostao pohranjen u našem srcu, onda taj živi s nama i nakon svih ovozemaljskih smrti, samo u drugom obliku...
Grlim te i dijelim tvoje osjećaje..)))))))))

nevjerojatno, ali istinito, 31.07.2008. u 14:58

Upravo slusham "Alabama song" koja me potiche na josh doblje prozhivljavanje smrti tete Zlate. I tell you we must DIE. Kazhe. Da. Chitala sam o njoj, zavolje la je i potpuno sam s tobom u tvojoj tuzi, draga moja prijateljice. I ja sam tuzhna dok chitam ovaj tuzhni post pun prelijepih, ali tuzhnih stihova i slusham josh tuzhniju melodiju. Tuga che potrajati josh neko vrijeme. Ali neshto chu ti priznati. To ustvari uopche nije tako tuzhn o kao shto izgleda. Ja volim smrt. Zaljubljena sam u smrt na neki nachin. Jako. I umrla sam vech mnogo puta i vratila se. Ne mora mi nitko vjerovati, ali ja znam da je tako jer znam shto sam prozhivjela i znam da imam besmrtnu dushu koja je svashta proshla. Ima je i teta Zlata. I svi mi. A dozhivljaj umiranja je dozhivljaj odvajanja dushe od tijela...dushe koja postaje potpuno slobodna i stapa se s a un iverzalnom bozhanskom energijom...s obzirom da je bila tako dobra bog je sigurno sada grli i priprema za nju nagradu u sljedechem zhivotu. Ne znam shto se meni sve tochno dogadjalo tamo gdje je teta Zlata sada, ali pouzdano mogu rechi da mi je bilo lijepo. Sada imam novo tijelo. Dobiti che ga i ona koja che vjechno zhivjeti u nashim srcima. Nek a pochiva u miru bozhjem. Ljubim i grlim... :)

sewen, 31.07.2008. u 15:59

Znaš, draga moja, danas san čuja na radiju da je umrla gospođa Zlata Bartl. U početku nisam ni znao tko je to, ali poslije, kad je spomenuta "teta Vegeta", odma mi je bilo jasnije.
Moja generacija, pamti samo dobre ljude (one s televizije). I oni odlaze, jedan za drugim, lagano i tiho.....
Ali ostaju djela, koja su nam ostavili. I niko ne more sve to opet ponovit.
Ali ne more ni sićanje izbrisat....

Pjesma o jednoj mladosti, 31.07.2008. u 17:54

Priključujem se tihoj povorki koja odaje počast teti Zlati a tebi upućuje riječi sućuti... topli stisak ruke ostavljam...

poezija duše, 31.07.2008. u 17:56

spremam se na more pa svratih samo da ostavim :)) prije puta...

promatram, razmišljam, 31.07.2008. u 21:21

Bila sam na putu i čula ...

Tebi blogerska prijateljice iskrena sućut.

a Njenoj duši pokoj vječni.

Sada je na ljepšem Mjestu i čeka nas, sve !

Zraku svjetla ti šaljem.

Kolegica Mica, 31.07.2008. u 22:34

"naučila te misliti" i ti ćeš i dalje misliti uz nju. neće otići jer te naučila da je voliš u vječnosti koju ti je ostavila kao baštinu, na koljenu koje ćeš prenijeti u budućnost ukrašenu lijepom prošlošću.