Kad je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno. Došao je Anđeo i pitao ga: „Zašto trošiš tako puno vremena na nju?˝ I Bog odgovori: „Jesi li ti vido što sam joj sve dao, specifikaciju prema kojoj je oblikujem?˝

   „Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pritom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece… ali, u isto vrijeme, da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve ovo radi sa samo dvije ruke.˝

   Anđeo se začudio tim vještinama.

   „Sa samo dvije ruke? Nemoguće!˝

   „I ovo je samo standardni model…˝

   „To je puno posla za jedan dan… Odmori se, pa je sutra dovrši.˝

   „Ne želim to!˝, protestirao je Bog, „Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago.

   Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.˝

   Anđeo se približio i dotaknuo ženu. „Bože, kako si je samo napravio tako meku…˝

   „Jest, mekana je˝, kaže Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. „Nećeš vjerovati što sve može izdržati.˝

   „Može li misliti?˝, upita Anđeo.

   Bog odgovara: „Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se.˝

   Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice… „Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…˝

   „Nije to nikakav propust – to je suza˝, ispravi ga Bog.

   „Čemu to?˝, upita Anđeo.

   I Bog kaže: „Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njena bol i njen ponos.˝

   Ovo je ostavilo utisak na Anđela.

   „Ti si genije, Bože! Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!!˝

   „To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju i za sreću, ljubav i svoje mišljenje.

   One se smiju, kad žele vrištati. Žene pjevaju, kad žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne.

   Bore se za ono u što vjeruju. One su protiv nepravde.

   Ne priznaju „ne˝za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji.

   I žena voli bez granice!

   One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. One se raduju kad čuju za neko rođenje i vjenčanje.

   Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe. One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

   Ipak… žena ima jednu grešku:

   Ona zaboravi koliko vrijedi !!!˝