"Zavirite u sebe,
gdje bi mogla vrebati
zadovoljština Armagedona?"
Neprimjerenost takvog razaranja
je očita svima na vašoj planeti.
Zašto dakle smatrate da bi bila
manje očito neprimjerena
Svevidećoj Svijesti Ljubavi?
Bili ste odviše oštro obučavani
u mišljenju da ukoliko sam
ja ljut na vas i vi na mene,
da je ono što mora slijediti
žestoka bitka.
Iako ima onih koji bi bijesno
željeli dovesti svijet
do ruba uništenja i dalje,
unutar tih istih bića
postoji svijest o Svjetlu koje traži Svjetlo.
Iako se njihov put može činiti odvratnim,
on je, na kraju, ipak put.
Usprkos tome što vam ne bih rekao
da je gomilanje nuklarnog oružja predivno,
ipak ću vas ponukati da vjerujete mudrosti svemira
i da vjerujete svakom biću
koje živi s vama u ovom
ljudskom svijetu.
Ako se vi koji tražite ljubav i istinu
ne možete uzdići nad varku meteža,
kako bi se tek moglo pomoći onima
koji su u nju zaključani?
Na vama je koji ste osnaženi
putem snage ljubavi
i posvećenja istini
da dovedete do uzdignuća svijesti
onih koji su obuzeti tolikim strahom
da bi radije uništili svijet,
nego da priznaju svoj vlastiti strah.
Svrha života nije
da se zaštićujemo jedni od drugih,
već postoji najveća potreba da učimo voljeti.
Čak je i zagađenje okoline
način da učimo brinuti
i to će samo po sebi
promijeniti ono što se događa.
Ne perite ruke kada je Zemlja u pitanju.
Još je preostalo dosta dobrih godina.
Škola ljudskog roda ne mora
završiti uništenjem.
Postoji mirniji povratak Kući
od onog kakvim su ga neki zamislili.
Ali, naravno, doći će vrijeme,
u tome je znanost u pravu,
kada će se vaša planeta raspršiti.
Ali ne u vašem životu.
Tek kada svi završite školu,
Zemlja može poći Kući.
Vratit će se Svjetlu.
Zar ne mislite da će to i zaslužiti
nakon što je bila gažena, svrdlana, udarana,
trovana i lišena povjerenja?
Zar ne mislite da zavrijeđuje
malo odmora, baš kao i vi,
nakon dugog i korisnog života?
Neka vaša materijalnost ode kada dođe vrijeme.
Ona je to zaslužila.
Taj dio svijesti zavrijeđuje
da se vrati Svjetlu.
Baš kao i vi."