STO BIH TI JOS TREBAO DATI, PA DA SHVATIS...

 

     Sto bih ti jos trebao dati,

     pa da shvatis da si voljena,

     i k Meni, Mnome, vodjena?

 

     Da sam te uzgajao kao biljku presadnicu,

     Sebi na radost?

     Sto bih ti jos trebao reci, pa da Me cujes

     - ne samo kao istinitu rijec, vec i kao istinu?

   

    Sto bih, reci Mi, sto bih?

    Predlozi, ako si se cemu dosjetila.

    Pomozi, ako umijes.

 

   Ti sutis, i mislis da znas.

 

   Dopusti Mi da ti kazem:

   tvoja vjera u Mene, tvoja je vjera u tebe.

   Vjera je znanje unutarnjih osjetila,

   kad ona proturjece vanjskima.

 

   Kakva bi to bila vjera,

   kada bih ocima i usima tvojega tijela

   pruzao dokaze,

   kakvi ne trebaju znanju tvoje bestjelesnosti?

   Sve sam dao osjetima,

   koji cine tvoju vjeru.

   Raspitaj se kod njih - reci ce ti.

 

   A ocima i usima tijela ono i onoliko,

   sto od ociju i usiju vjere pretekne.

 

"Bijela kula", knjiga 62. Zapisala Vesna Krmpotic