“Što će nam sva ova divota? Zar nismo dovoljni sami Sebi”? upita Božica Boga, upita malo prijekorno, malo mazno, i posve malo zabrinuto. Sjedili su na vrhu brda i gledali veličanstveni ples zvijezda u dubini. Ples je nalikovao na pjenu – vazda isti, vazda drukčiji, sačinjen od najprozirnije, najblistavije prolaznosti.

        “Što će nam? Zbog igre”, odgovori Bog nehajno.

        “Što će nam igra”? upita Božica s nezatajenom ljubomorom. “I zašto se Ja u toj igri moram presvlačiti u nekoga tko uvijek iznova uči svaki korak toga plesa”?

        Glas je Božice već bio dodirnut suzom. Bog je zadrhtao baš kao ta Njezina neodlučna suza. Zagrlio je Božicu sa Svojih milijun ruku.

        “Zato, ljubljena, što poželim Sebe vidjeti Tvojim očima, dok Mi govoriš ljubav. Poželim Sebe vidjeti kakav sam kad Bog za Mnom čezne”.

       

 

Zagonetkica:

 

        Tko je od Njih tko?

 

 

Vesna Krmpotić, DUBOKO NEDISANJE

                          VJEŽBE ODVIKE OD NAVIKE  (još neobjavljeno)