draga Irido, možeš li mi, molim te, protumačiti ovaj san?

Sanjala sebe, da ležim na krevetu, okrenuta prema noćnom ormariću gdje mi stoje 2 mobitela, radio-sat, a na vitrini odmah do noćnog ormarića stoji radio.

Vidjela sam sebe na dva načina: ja, koja sam izašla iz tijela i ja, koja spavam na krevetu.

I, ona koja je izašla iz tijela, vidim sebe, koja spavam na krevetu, a ispred mene stoji anđeo: mala djevojčica sa krilima, bila je obučena u sivoplavu haljinicu dugačku do koljena, hlače neodređene boje, cipele, sa nekom sivoplavom kapom na glavi, imala je zlatnu kosu, a krila su joj bila sivoplave boje i izvirivala su van.

Anđelica mi je nešto govorila, ja sam otvorila oči, slušala sam je, ali je nisam čula.

A ja, opet ona druga, koja je stajala sa strane i gledala, obratila sam se onoj sebi, koja je ležala na krevetu, riječima: “makni tu tehniku, mobitele i radio, anđeli ne dolaze u blizinu tehničkih naprava, moraš to maknuti, onda ćeš je čuti”.

Ona Ja, na krevetu, je odgovorila: “razumijem ja što mi anđelica priča, ne moram micati ništa od sebe, sve sam je razumjela, vidiš da je anđelica ipak došla k meni”.

(sve je bilo ovako kao na slici, samo što je odjeća bila plava-sivoplava, a djevojčica je imala sivoplava krila, koja su se vidjela izvan odjeće)

hvala ti puno na tumačenju i želim ti ugodan ostatak dana,

Shadow