O, Vječni,
Ti, koji venama svetih sfera
ploviš, kao skriveni JEDAN,
kao zeleni dah,
kao život, i vječna misterija
za čijom spoznajom žudimo
i neprestano je tražimo...
Ja te vidjeh, i zavapih univerzumu
da te zaustavi, vrati,
u grlu Kethera, da konačno tišinu razlomiš...
I titrajima svojim,
sve staze da prekriješ...
Vječno mlad,
a sakriven,
od blagosti, strogosti,
uma i emocija...
Ti si sve,
Krv sefirota,
zelena krv,
koja kao rijeka
iz Malkuta izvire...
Vidjeh Te,
i osjetih,
kao Beskrajno, nikad rođeno
a vječno u pokretu JEST,
iznad svega,
u svemu,
i kroz SVE...
bglavac
edin.kecanovic
