Vratiše mi se iz daljine riječi: samo jaki opraštaju,

slabi se guše u bijesu, u ljutnji i u svome neznanju;

nemajući snage o Njemu niti da iz prikrajka maštaju

ne mogu znati koliko izgube u bilo kom vezivanju

 

Ne vidjevši koliko su svega imali, a odavno to izgubili;

i što su sve željeli imati, ni sami ne znajući zbog čega,

ti maleni, nikome nikad nijedan gubitak nisu oprostili

uvijek spremni da padnu u borbi, za svoje, do zadnjega

 

Nisu mogli znati o prestanku svega za što su se držali,

dok ih je svako čuvanje samo svoga, udaljavalo od sebe

u raspojasanom piru zadržavanja, stalno su zaboravljali:

samo što stvarno posjeduješ i imaš, dio je istinskog tebe

 

Samo ono što ti stvarno pripada, to drugome možeš dati,

poput lijepih riječi, što okvire slika prijateljstava grade;

samo za stol kojeg si sam postavio, goste možeš pozvati

i samo cijelost ne skriva i ne razumije prepreke i ograde

 

Ono što stvarno Ti jesi, nitko ti i nikad ne može uzeti

jer nije jedino tvojim dijelom, već je to i Cjelina sama

i zato ako ti nešto naizgled uzmu nemaš im što oprostiti

sve dok sami ne spoznaju tajnost biti traženja i davanja

 

Teško je oprostiti onima koji ni sebi ne znaju opraštati,

što su se od snjegova sakrili pod kišnim krilima tame;

još dok su, tko zna zbog čega, o Sebi prestajali maštati

postali su sjene zauvijek osuđene da dalje nastave same

 

Oprostiti nekom, sloboda je odricanja prava na vlastiti sud

i otpuštanje tereta kojega su mu eoni od početka priskrbili;

ništa se nikad neće promijeniti, nestajući bez smisla i uzalud

samo zato da bi se i posljednji sužnji uma od njega oslobodili

 

Oprost je intimno odricanje svakoga svakomu presuđenja,

jer jedino ako se Sve  poznaje i sve zna, ne treba opraštati,

u suprotnom Sam će tužitelj biti osuđen za svoja otuđenja

a Cjelina će sebe u najmanjem djeliću i dalje prepoznavati

 

Zašto, ipak, od sebe i drugoga tražiti i težiti snazi oprosta,

zašto se kretati od nekih dalekih iskonskih praizvora i ab-ovo

tajna, koja je u odgovoru skrivena, nije velika već  je prosta; oprost nikada ne mijenja staro, već uvijek gradi potpuno novo