Gledam nešto o naturizmu. Hrvatska je od vodeće zemlje, naturističkog raja, spala na neko tužno mjesto na ljestvici europskih zemalja gdje se ljudi mogu kupati na plažama goli, kao od majke rođeni.

Naturista ili golaća ima i dalje, ali sve manje posjećuju Jadran. Zašto? Vjerojatno zbog sveopćeg konzervatizma koji nam se događa u posljednjih 20-ak godina.

Sjećam se kasnih 80-ih kad su se i sisate matrone vozale gole usred svoje obitelji na čamcu u Puntarskom zaljevu na Krku. Čak je i meni, kojoj je naturizam nešto samo po sebi razumljivo, bilo degutantno svjedočiti takvim prizorima.

Golaća je bilo doslovce svugdje - i tamo gdje je o.k. da se skinu i uživaju u toplom suncu i modrom moru - i tamo gdje to baš i nije pasent.

Punat na Krku bio je jedan od bastiona naturizma. Otkad se sjećam - a to su 60-e godine prošlog stoljeća - postojala je uvala s velikom nudističkom plažom i kampom - a zvala se AKAPULKA, kao Acapulco u Meksiku. Taj kamp i plaža i danas postoje ali se drukčije zovu - čini mi se Konobe. I dalje su tu naturisti ali više ni izdaleka u onolikom broju i obimu kao nekad.

Ta se moda djece cvijeća i djece prirode jednostavno više ne preljeva na Punat i cijeli otok Krk onom snagom i slobodom kao nekad. Konzervativne vrijednosti uzele su svoj danak.

Pobornici naturizma, uglavnom pripadnici velikog poslijeratnog baby booma, danas su sedamdesetgodišnjaci; polako odlaze, a za sobom ostavljaju samo sjećanje na pokušaj ostvarenja jedinstva čovjeka, mora i sunca.