Što li sve ne mora otrpjeti jedan pas! Jutros sam posjetio svog veta da mi očisti analke. Odvratno, kad ih je stisnuo, čuo sam gotovo eksploziju u glavi. A onda mi je još šišnuo i dvije injekcije, onako, za svaki slučaj.

Nadam se samo da će djelovati i da me više neće ništa svrbjeti.

Onda ću znati trebam li imati povjerenja u službenu medicinu i kemiju ili se drugi put čuvati hrane koja nije za pse.

I još mi je vet nešto rekao: "Fali ti tjelovježbe, rada. Zašto ne vučeš kolica kao nekad tvoji preci u Švicarskoj?"

Baš pametno, koji to pas još vuče kolica puna kanti s mlijekom s pašnjaka u selo? Prošlo je to vrijeme. Sad umjesto rada imamo ovakve posjete veterinaru. 

A gazde nas vole, tetoše i hrane.