Moram krenuti na svoj put. Teška srca počela sam pakirati svoje snove, sjećanja, nade i vjeru u kofer budućnosti. Bilo je teško ne okrenuti se. 

Sunce je već bilo visoko na nebu. U mislima on. - Novi dan - podsjećam se, s kiselim osmijehom na licu. Kiša više ne pada i to je valjda dobar znak. Barem na trenutak, sve mi se učini savršenim. 

Ružičasti svijet. Odbijam misliti na njega. To je iluzija. On ne postoji. Zar sam zaboravila da sam već jednom bila dio njega? I kako me bacio sa svoje najljepše litice? Ne. Odlučno odabirem svoj crno-bijeli svijet, s onom ružom u dvorištu. Gledam je i primjećujem da je najljepša ujutro i predvečer...visoko podne joj ne stoji. No ona je jaka. Prebrodit će i to podne, visoko uzdignuta cvijeta, najljepša u dvorištu. 

Pakiram se. Razmišljam o svojim snovima. Sanjam svaku večer, prilično brzo i kada se ujutro probudim, gotovo ih se i ne sjećam. Mislim da su snovi poruke moje svijesti. Ponekad me zabrinjavaju. Zabrinjavaju me ti djelići snova koju su jako neobični. No i njih ubrzo zaboravim. Mislim na snove u budućnosti. Lijepo je sanjati lijepu budućnost. Ružičasta je, sanjam je...i bojim se otvoriti oči, ugledati onu crvenu ružu koja me očekuje i čeka me da se probudim. 

Zadirem duboko u svoje misli i tražim najljepša sjećanja. Moram ih ponijeti sa sobom. Ona će me održati na životu. Činit će me sretnom kada otkucaji srca padnu ispod ravne crte, ona će ih probuditi, dignuti u visine. 

Pronašla sam lijepe proljetne dane, duge šetnje parkom i onu proljetnu kišu. Vruće glave i poljubce, zagrljaje. Tiha šaputanja i smijeh ispod glasa. Pronašla sam toplinu. Odlučila sam da ću to ponijeti sa sobom. To su moja najljepša sjećanja.

Ostaje mi nada da će sjećanja ostati ista. Vjera u to. Sjedam na kofer budućnosti kako bih ga uspjela zatvoriti. Nema puno toga u njemu, no i to malo buja svojim nabojem. Jedan i jedan su tri. 

Stižem na kolodvor pet minuta prije polaska. Osvrćem se, tražim ga. Tražim njegov pogled, osmijeh...još jedno sjećanje. Nema ga. Otišao je jutros. Sada i ja putujem u svoj grad, na svoju stranu.