Počela je na magicusu kako se i pristoji, sa: pozdrav dobri ljudi!
Odmah na startu me oborila njezina rečenica: "
Dobri ljudi nadam se da cemo komunicirati".
Uslijedili su raznovrsni prilozi i obraćanje svim magicusima poimence, stvarno je komunicirala...
Čak se i meni obratila: draga Irida, sa nom, naravno, koji je nažalost ostao neprotumačen jer nije željela o sebi ništa reći...
I profil joj je do dana današnjega prazan...
Priča: miris tvog losiona je bila stidljivi iskorak...
Nakon toga duuugo, dugo svega pomalo, pa opet jedan iskorak: ...noćas te trebam...
Slijedi:
...teško je odlaziti od tebe...
Ispisuje ptica i dalje i neke druge teme, ali specifična ljubavna lirika postaje njezin zaštitni znak...
Lirski pejzaži ljubavi kod nje imaju poseban stil i rukopis...
Osebujan stil i rijetka iskrenost od njezinih ljubavnih etida stvaraju posebno ozračje...
Šteta što ti članci nisu povezani, šteta što ptica šeta iz rubrike u rubriku...
Knjigu njezine ljubavne lirike bih nazvala:
...šapni , slovo po slovo...
Bila bi to još jedna knjiga koju bih rado vidjela na svojoj polici...
Ptico, najljepše cvrkućeš, kad cvrkućeš ljubavno...
Eh, da sam bogata...
Irida
edin.kecanovic
bglavac
