anchy

anchy  je moje najmlađe dijete...

Ona je kao i drugo moje dvoje djece, dar Neba...

Jer mi naša sveznajuća medicina reče da prekrižim rađanje...

Stigla nam je kao kasna zraka sunca...

Jedva preživjele obadvije...

Kirurg mi je drugo jutro došao u sobu reći da takvu situaciju nije imao u cijeloj svojoj karijeri...

Citiram: "Znate gospođo ne znam kome sam vas oteo, Anđelu ili Vragu, ali oteo sam vas doslovno s lopate, već ste mi bili s onu stranu. Vaša beba se sama izborila za sebe, za nju nismo imali vremena...."

Ona je jedva preživjela prvu godinu života...

A onda je stala na svoje malene nožice i krenula nezadrživo naprijed...

Žilavica mala...

Naravno i ona je samo podupirući član...

Premlada za "allternativu" ma šta to značilo...

Studentica je dizajna...

Studira i radi i doista nema vremena...

Živi sa svojim dečkom...

Doleti i odleti kao leptirica...

Kao da mi na taj način kaže: "bok majko, samo da znaš da sam tu, uz tebe..."

Odrasla je uz moj rad u alternativi, ali sam nastojala da moja djeca ne budu indoktrinirana...

Željela sam da odrastu normalno, da sami steknu svoja iskustva...

Koliko je alternativna...?

Toliko da me nazove i pita: "Mama, može li moja prijateljica ta-i-ta doći k tebi, imaš li vremena...?

"Mama moram ti ispričati san, molim te pomozi mi da ga shvatim..."

"Mama, previše radiš, vodim te danas  u kino, gledat ćemo nešto što će se tebi jako svidjeti..."

I odvede me na prezentaciju  nekomercijalnog filma "Koji "K...." uopće znamo"...

Još je jako mlada, ali obzirom na njezine umjetničke aspiracije i sposobnosti, ona po definiciji podržava alternativu kao pravo izbora...

Ima zlatne ruke...

Radi mala čuda...

Ona ukrašava sve obiteljske svečanosti...

Zar je onda čudno što nema vremena za tipkanja...

anchy, svrati na kavu...!

Irida