Noć je...

Čujem tvoje korake iz daljine...

Dolaziš mi...

Srce lupa i čujem ga jače nego tvoje korake.

Pitam se ...jel to strah...ili ugoda?

Ne,ja se ne bojim tebe,nije me strah tebe...ja se bojim same sebe.

...I dok su ti koraci sve bliži,počinjem drhtati...i poželim pobjeći...al'ne mogu.

Ne mogu ti pobjeći ,jer... ono srce što lupa ,ono mi govori  da mi donosiš ljepotu...govori mi da mi donosiš nježnost...

...Sad si već dovoljno blizu ,tako da te mogu dodirnuti...a ja još uvijek drhtim.

Sad još više...jer sad želja nadjačava strah.

Želim te blizu...

...I dok je u mom tijelu nemir..dodiruješ me i laganim pokretima svojih ruku umiruješ moje tijelo.Osjećam ljepotu i...strah nestaje.

 Znam da sam sigurna...

...u  tvom zagrljaju sam sigurna...

...I dok polako nestajem u svoj toj ljepoti...znam da ćeš  se ti ipak probuditi negdje daleko...daleko od mene...A i ja ću u zoru ugledati neke druge oblake ,čuti neke druge pjesme i ponovo išćekivati tvoje korake...