Na svakom koraku nailazimo na pretjerane reakcije, pretjerane u svakom pogledu....Dali smo saamo postali preosjetljivi ili u ovom užurbanom načinu života nemamo vremena zastati i čuti drugu stranu na pravi način, promisliti poruku koju nam netko šalje...Stalno pod povišenim naponom pred egzistencijalnim zahtjevima, potrebama i očekivanjima, često smo napeti do te mjere da nas je u takvim trenucima bolje zaobilaziti...

Vibriramo i na sam nagovještaj drugačeijeg mišljenja od našeg, o kritici da i ne govorim.Jednako je u objektivnoj i u virtualnoj stvarnosti. Sve doživljavamo nekako preosobno i kao da više ne znamo na pravi način....jednostavno,  samo razgovarati, izmjenjivati mišljenje...

Prihvatiti šalu na svoj račun, a ne uzvratiti uvredom je postalo pravo umijeće, a gledati na kritiku kao na instrument učenja..., e to nam je izgleda najteže...

Jesmo li doista postali "mimoze" ili žrtve vlastitih frustracija, koje su samo odraz vremena u kojem živimo?