Malo razmišljam...

Čovjek Starog Vremena je živio u skladu sa prirodnim ciklusima...

Kad je Priroda mirovala, mirovao je i čovjek...

Otkad je "potčinio" prirodu, gunđa na svaku prirodnu promjenu...

Nije to samo neprillagođenost na cikličke promjene koje su neizbježne...

Čovjek se ulijenio, raskomotio i raspekmezio...

Pa tako, ljudi opstaju i ostaju u potrošenim brakovima i vezama, u zajedničkoj nesreći samo zato što ne žele promjene...

Ako i žele promjenu, žele mijenjati onog drugog, ne daj bože da se oni sami mijenjaju ili da naprave nešto još radikalnije, da promijene život...

Ovo je za mene prava valentinovska tema...

"Ako vam život da limun, napravite limunadu"...

Ako vas priroda zatrpa snijegom, napravite snjegovića, organizirajte igre na snijegu, pogotovo ako nema škole zbog "snježno dana"...

Ako ste nesretni s partnerom/partnericom, smognite hrabrosti za novi početak...

Rečenica: "Sve bi bilo bolje da je ON/ONA drugačiji oslikava samo otpor promjenama ...

Zima može zakomplicirati život čovjeku ali ima i puno čari....

U ono davno vrijeme moga djetinjstva zime su bile takve da se mi osnovci nismo vidjeli iz prtine...

Odrasli su rukama i lopatama, nije bilo ralica, napravili prtinu da  bi mogli otići na posao, a mi djeca  u školu...

Gazili smo tom prtinom i glave nam se nisu vidjele od snježnih zidova oko nas...

Ja sam poratno dijete (iza II svj. rata), ničeg nije bilo...

Školska kuhinja je kuhala američko mlijeko u prahu iz donacije i to nam je bio jedini topli napitak u školi...

Svako jutro je svaki đak nosio uz knjige i nekoliko sjepanica drva da bi se učionica zagrijala, da se ne smrzavamo u školi...

Nije bilo "snježnih dana", kao slobodnih dana...

Bile su duge i snjećne zime kojima smo se prilagođavali...

Danas se nitko nikome i ničemu ne želi prilagođavati... 

Svima koji su zatrpani i zameteni želim brz dolazak proljeća...

Svima sretno Valentinovo!

Vaša urednica irida