Poteškoće sa ulaskom na “Magikus”

Majstori u mojoj ulici radili na telefonskim kablovima. Isključili telefonske linije.

Dva dana nema interneta.

Nema ni „Magikusa“.

Zamolio bih uredništvo da podesi opciju, da mogu da dođem na „Magikus“ i bez interneta.

Koji gumb da pritisnem?

Ne plašite se, neću vam opisivati cijeli dan...

Dovoljno vam da vam kažem da ovakav dan ne može izrežirati nijedan režiser...neki ljudi su svojim gafovima poremetili moj dnevni raspored, uslijedila je lančana reakcija u kojoj sam ja napravila neke gafove,  a  pomogli mi ljudi koji to nisu morali i jedni sdrugima nisu imali nikakve veze, opet lančano...

Nakon čudnih  obrata u hodu, krećem iz grada prema doma...

Na kolodvoru me ravno za srce zgrabe melankolični tonov neke tugovanke uličnog svirača...

Pogledam neishranjeni lik mršavog svirača u olinjalom baloneru kako sjedi na betonu, naslonjen na prastari bicikl i hladnim, koščatim prstima, grli svoju violinu k'o ljubavnicu...

Ne prepoznajem melodiju balade koja se diže s betona, ali mi se suze skupljaju u grlu. Propuštam tramvaj dok kopam po torbi za novčanicom koju želim spustiti pred svirača...

Danas je prema meni toliko ljudi bilo dobro, bez posebnih zamolbi, da osjećam da negdje moram pokazati zahvalnost, a ovaj ulični svirač je možda izašao u oblačno-kišnu večer možda da skupi samo za večeru...

Za mnom prilazi još jedna  žena, pa još netko i još netko i spušta ruku do košarice, balada se razliježe među putnicima koji čekaju svoje tramvaje...

Svirač ne diže  oči, balada teče tugaljivo, samo je u pasažima i prijelzima prekidaju neke, kao zalutale note, koje kao da pjevaju samo za  sebe, posve odvojene od balade: Ovo je samo privremeni...ovo je samo privremeno...

Moj tramvaj je došao, ja sam stigla doma, ali ta melankoličana tugovanka me ne napušta, još ječujem...

Naravno, moj dan još nije gotov, doma su me dočekale vijesti u skladu s "znakovima pored puta" - dva člana moje obitelji su trenutno na hitnoj (inače ne žive zajedno i imaju različite tegobe)...

Jedan je na infuziji i čeka nalaze, drugi je u obradi...a mi doma, čekamo vijesti iz bolnice... 

Na sve to me dočeka manuovo članak-pitanje: