Televiziju malo i rijetko gledam, ali sam ovih dana vidjela jedan prilog na Dnevniku Nove tv nad kojim sam se zamislila...

Riječ je o prilogu iz Muzeja prekinutih veza...

Za muzej prekinutih veza znam otpočetka, ali su nas sa tv-ekrana ovih dana, posve prikladno, sad za blagdane ponovvo podsjetili na to...

Projekt je zaživio, dapače zahuktao se, obilaazi svijet, raspisuju naatječaje za suvenire od kojih bi se mogli sufinancirati isl...

Ispaada da su prekinute veze i rastureni brakovi simbol našeg vremena i s  te strane ovakav muzej je posve logično nastao...

Eksponati su vrlo raznovrsni, neki su prilično opskurni, a neki vrlo sofisticirani...

Obzirom da prikupljaju i pisma i priče na tu temu, generalni podnaslov bi stvarno mogao biti: Sačuvaj (konzerviraj) bol...

Nije li bit svakog muzeja očuvanje...

Ljubavnim bolima su ispisane neke od najljepših stranica svjetske književnosti...

Ono što je drugačije i nad čim sam se zamislila je svrha eksponata i paleta suvenira iz tog muzeja, koja ima tendenciju psihoterapijskog djelovanja na ucviljene i ostavljene...

Tako se tu nalazi recimo O-čaj (rezultat dizajnerskog natječajA)...ja ovaj čaj ne bih pila....,u ovakvu kovertu ne bih stavila nijedno pismo...u ovakvu vrećicu ne bih stavila ni smeće...

Pokazali su čak i vudu-lutku u koju su zabadali iglice...

U čem je vic...?

Zadaj bol, da zaboraviš bol...!!!

Je li to isto kao i udaranje po jastuku ili boksačkoj vreći..., samo način izbacivanja bijesa...ili...?

Meni se ne čini tako bezazleno...