Dobro je

 

 

Dobro je

kada se slutnje pokažu vrednijima od proteklih snova,

a mirisi prošlosti, malenim ključem za novo, postanu

Dobro je

kada se konačno prestanemo plašiti životnih izazova

i kada najuporniji tragači za svetim gralom, odustanu

 

Dobro je

kada smo, bez ikakvog razloga, sa svime nezadovoljni,

koliko god već činom rođenja dobili mogućnosti za sve

Dobro je

kada ne žalimo ni za čim, tko zna od kada izgubljenim

i kada nam se zadnja zatvorena vrata spram drugih otvore

 

Dobro je

kada odlaze mnogi od dragih, bez mogućnosti povrataka

dok mi se usamljeni opet vraćamo na svoju zadnju adresu

Dobro je

što nas mnogi gubitak uči cijeniti potrebu i teških zadataka

i što ti odlazeći, najvrijednije dijelove nas, sa sobom odnesu

 

Dobro je

kada nam nedostaje netko koga smo životom poznavali,

s kime nismo morali ni razgovarati, a bilo bi nam ugodno

Dobro je

što smo se pod zajedničkim kišama i u tugama susretali

i što su, potom, zajedničke niti nicale lagano i blagorodno

 

Dobro je

prihvatiti, da prve sjede u kosi, nose tek poruke Izvjesnosti,

kako bi se svatko od nas pripremio za neka nova pokazanja

Dobro je

što je mašta samo drukčije ime za neograđene mogućnosti,

a svaki se odgovor rađa iz trpkog korijena prethodnog pitanja

 

Dobro je

što smo mali, po neki put izgubljeni, putnici u ovome Sada

i što uvijek ne razumijemo cilj i razloge vlastitih putovanja

Dobro je

što nas često nepravednost lažne konačne presude nadvlada

i što nas potreba slobode disanja odvaja od nagona pripadanja

 

Dobro je

što se mnoge od tuga znadu složiti u jednom jedinom trenutku;

da bi ih pamtili, ne da ih ne zaboravimo, već da u njima budemo

Dobro je

što nam najviši planinski vrh, uvijek ne sliči riječnom bjelutku,

jer Mi, samo kroz tuge i padove, potpuno sami, učimo da rastemo