Kada ti se pričini

 

Kada ti se pričini da sve je pritisnuto zgusnutim plaštom tame,

kroz čije pocjepano tkanje k tebi udaljeni odsjaji zora trepere

sigurno je da ćeš na istom putu sresti još mnoge kao i ti, same

koji kao i ti čekuju da ih se za zadnju ponoćnu kadrilu odabere

 

Kad god ti se pričini da sve iščezava iza udaljenih obzorja jave,

a besmislenosti se razgranale u mrežama muljevitim i otežalim;

ne plaši se dopustiti neizvjesnostima da se u svojoj silini objave,

jer će ti svaki korijen iznići s pupoljcima Dotadašnjeg razlistalim

 

Nitko od nas nije prestajao biti, a da se kao svjetlost opet nije rodio

objavljen bljeskovima bezbrojnih buđenja u uvijek novome tijelu;

nikada se nije moglo dogoditi da se i najveći ocean nije prebrodio

i niti je ijedna tiha molitva navijeke iščezla u svom zadnjem opelu

 

Pokušaj  razumijeti da Život je, gledanje kroz oči u sve druge živote;

da sve Jeste i kada te ne vole, ili kad misliš da bi zauvijek trebao biti;

svatko sebi bira originalne mjere za svoje odore duhovnosti i ljepote

i svakom je određen jedan uspon, na čijem će ga vrhu iskra posvetiti

 

Svaka je od patnji i boli samo tupi odjek odvojenosti od srca Cjeline,

simboli su i skupa cjena putovanja prema konačnom sebi samome;

one su vječne ni od kog voljene skitnice, bez svoje prave domovine

a ipak potrebne da se učenja bez pravoga smisla, u korijenu zatome

 

Svako je učenje samo prisjećanje na putevima do centra ravnoteže

da istine nema bez iskustava o šifri, s kojom se Cjelost javlja u nama;

jedino se kroz suosjećanje i prihvaćanje ona uvijek i uz nekoga veže,

i bez svoga iskustva ne može se suditi o vrhu skrivenom u daljinama

 

Dopusti stoga Životu da te vodi makar koliko čudnim stazama snova,

u njimu će mnogi susret postati uspomenom od koje je sačinjeno Sada;

svaki će od sumraka postati njivom za sjeme svjetala i novih izazova

i tek tada srušit će se i zadnja u tebi, od straha, ledom okovana ograda