Moja priča ŽIVOTNA LEKCIJA ili KAKO SAM NAUČILA ŠTA ZNAČI ZAPOVJED: NE UKRADI! je zapravo priča o krađi iz zavisti.

Šest mi je godina, krenula sam u prvi razred i prvi put u svom malom životu vidjela i osjetila što znači biti bogat, omiljen, favoriziran ili marginaliziran. Učenici su se toliko razlikovali međusobno da me to zapanjilo.Lijepa odjeća na jednima i otrcana na drugima mi je prvo upala u oči. Ma odrasla sam ja među djecom, ali takve stvari do škole nisam primjećivala ili meni i djeci oko mene nisu bile važne.Pa zatim obuća, školske torbe, pribor itd….sve je to odražavalo razlike.

Moje knjige su bile u torbi koju je moja mama sašila od prekrasnog živopisnog komada „tkanice“i meni je bilo prelijepo to bogato prelijevanje jarkih boja, ali druga djeca su je podsmješljivo gledala. Imala sam običnu olovku i grubu, tvrdu gumicu, jer je bila najjeftinija. Djevojčica do mene je imala bijelu, mekanu pelikan gumicu koju sam danima zavidno promatrala i jednoga dana je na kraju zadnjeg sata instiktivno strpala u svoju torbu. Sva sam drhtala i crvenila se sama pred sobom, ali nisam uspjela odoljeti. Nakon sata sam odmah pobjegla od druge djece i žurno odbrzala doma..

Moja mama je svaki dan pomno pregledavala torbu, knjige i bilježnice, tražećo „uši“, mrlje ili bilo kakav drugi trag neurednosti i nemara na njima. Tog dana je prvo otkrila gumicu, strogo me postavila pred sebe, unijela mi tu gumicu pod nos i prijetećim glasom pitala čije je to. Mucanje i zapinjanje mi nije pomoglo. Izvukla je iz mene ime vlasnice gumice iskušenja, izjurila iz kuća k'o furija i  začas se vratila sa šibom koju je u brzini otkinula sa naše dunje u dvorištu, koju inače ne bi nikad okljaštrila jer je sadnica došla iz njezine roditeljske kuće, ali to samo pokazuje koliko je bila ljuta.

Gurnula mi je žustro tu gumicu u ruke i sa šibom u ruci me potjerala kroz cijelo mjesto do kuće vlasnice.Nije me tukla, samo je držala šibu u zraku da je svi vide, a ja sam umirala od stida. O tome kako sam se osjećala dok sam zbunjenoj Miri, tako se zvala djevojčica, dok sam joj vraćala ukradeni predmet moje zavisti ni danas ne mogu pričati a da me ne zaguše suze srama.

Nikada više u životu nisam došla u napast da uzmem nešto tuđe. Lekcija naučena zauvjek.

Strašno je to što mi ta gumica nije trebala, samo sam joj bila zavidna što je ona ima, a ja ne, da me to natjeralo da posgenem za njom….