Treći od glavnih grijehova u ovom desetljeću je uzburkao duhove zbog pojave pedofilije u crkvi.

 

 

 

Mnogo je kontroverzi oko samog pojma bluda. Ne tako davno i masturbacija je proglašavana grijehom, pa čak i bolešću. Mislim da crkva o njoj još uvijek ima isti stav.

 

Seksualne slobode koje su izborile generacije 60-tih godina prošlog stoljeća su raširile okvire dopuštenog i prihvatljivog na seksualnom planu.

 

Psiholozi kažu da sve na što dvije odrasle osobe dobrovoljno pristanu, postaje i dopušteno, prihvatljivo i normalno.

 

Ono čega se ja sjećam iz djetinjstva je vezano za sakrament ispovijedi. Ježila sam se ispovjedaonice jer se činilo da su ispovjednicima svi drugi grijesi bili dosadni, odslušali bi ih doista s dosadom i rezignacijom, ali o „grijesima tijela“ su bili u stanju čeprkati i propitkivati toliko dugo i na takve načine da bi djetetu s druge strane ispovjedaoničke rešetke doista postajalo neugodno i dolazilo mu da zamrzi i ispovijed i ispovjedaonicu i sve ispovjednike svijeta. Nekako sam osjećala da se s druge strane rešetke događa nešto nedopušteno i da sam ja, tj dijete u meni izmanipulirano i iskorišteno.

 

Zaključak:

 

Mnogo je bludnih među onima koji bi nas ispitivali o bludu i bludnosti.