51. (4 RAZUMA - Pohlepa razuma)

Opis

Čovjek, čiji su razum zahvatila klatna, primoran je pomiriti se s mnoštvom ograničenja, stoga ispunjava dodijeljenu mu ulogu u nametnutoj igri. Ne vjerujte argumentima razuma koji vas pokušava uvjeriti u nerealnost željenog cilja i zapamtite da je on vezan okvirima lažnih stereotipa. Život prođe, a maštanja ostanu ležati u prašnjavoj kutiji. Razum na ovom svijetu može opstati bez duše vrlo kratko vrijeme. Zajedno su sposobni za sve zato što njihovo spajanje stvara moćnu silu - izvanjsku namjeru. Ali ne odustajte od svojih maštanja samo zato što su nekakvi napuhani autoriteti uzeli za pravo određivati što je realno, a što nije. Koristite se i vi svojim pravom da imate svoje osobno čudo.

Tumačenje

Razum razgovara s dušom kao s djetetom koje u trgovini želi dobiti privlačnu igračku. Odgovori razuma obično su stereotipni. Na primjer: „Za to nemamo novca. Gluposti! Ja najbolje znam što trebaš. Nije to za nas, mi smo obični ljudi. To je nerealno. Nije to za svakoga. Nemaš za to niti uvjete niti sposobnosti. Trebamo živjeti kao svi.“ Razum ima svoju logiku koju su mu nametnula klatna, a njima pak odgovara da sljedbenike drže na uzdi i da im čak ne daju slobodu izbora maštanja. Duša uopće nema logiku, ona sve shvaća doslovno. Razum tvrdi da novca nema. Ali duša ne traži novac, nego igračku! Motiviran time što nema novca, razum pak stavlja veto na igračku (to je nerealno i teško ostvarivo), a duši jedino preostaje da se tužno zatvori u sebe i igračku više ne spominje. I tako se pokopaju maštanja. Razum ne zamišlja na koji način možemo maštanja ostvariti i zato ih ne pušta u sloj svojeg svijeta - jer u životu sve mora biti logično i razumljivo. A trebalo bi, sve u svemu, samo pristati imati - pritom bi se izvanjska namjera pobrinula za sredstva.

"Duša uopće nema logiku, ona sve shvaća doslovno."