43. (8 RAZUMA - Pesimizam)

Opis

Kad čovjek u odrazu ogledala ugleda nekakve neugodne crte, na njih usredotočuje pozornost i reflektira svoj negativan odnos - nakon toga sve postaje puno lošije nego prije. Poslije toga stvarnost u odrazu postupno gubi sjaj. I tako sloj svijeta pojedinog čovjeka gubi nekadašnju svježinu boja i postaje sve mračniji i neugodniji. Prestanite se obazirati na okidače razdražljivosti i prestat će vas gnjaviti. Prestanite napokon jadikovati. Nakon što promijenite svoj odnos prema životu, u vama će se javiti snažan osjećaj da je sve prelijepo i da će biti još bolje. Sve će jednostavno biti onako kako treba. 

Tumačenje

Gledajući sa strane, sklonost pesimističnim očekivanjima općenito ne izgleda osobito privlačno. Raspoloženje poput ovoga: „Svejedno, neću uspjeti!“ slično je sado-mazohizmu. Pesimist dobiva nastrano zadovoljstvo zanoseći se svojom teškom sudbinom: „Svijet je tako loš da se dalje nema kud. Tako mu i treba, i meni skupa s njim!“ S takvom fatalnom osudom nesretnik konstatira svoj nezavidan položaj: „Cijeli je život potpun mrak i ne nazire se nikakvo svjetlo.“ On iz sve snage ne želi takvu sudbinu i zato svu misaonu energiju troši na jadanje i uzdisanje. Ali što ogledalo može odraziti ako je u slici apsolutno nezadovoljstvo? Ako slika govori: „Nesretan sam! Ne želim“, takav je i odraz: „Da, nezadovoljan si i ne želiš.“ Ostaje samo činjenica, ništa više niti manje. A kad se to dogodi, povoda za nezadovoljstvo ima sve više, zbog čega čovjek još više pogoršava odnos prema svijetu. I tako se prijašnji ljubimac i razmaženko pretvara u zanovijetalo koje je sudbina prikratila ikoje se vječno žali da mu svijet, navodno, mnogo duguje. Tužan prizor. Čovjek ne razumije da je sve sam pokvario.

"Pesimist dobiva nastrano zadovoljstvo zanoseći se svojom teškom sudbinom: „Svijet je tako loš da se dalje nema kud. Tako mu i treba, i meni skupa s njim!“