13. (9 UNUTARNJE NAMJERE - Umanjivanje važnosti)

Opis

Svi neuravnoteženi osjećaji i reakcije - negodovanje, nezadovoljstvo, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost, očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočaranje ponos, oholost, prezir, gađenje, uvreda , tako dalje - posljedica su povećane važnosti. Klatna vas vješaju za te niti i pretvaraju u marionetu. Umanjiti važnost ne znači borilt se s vlastitim osjećajima i pokušati ih potisnuti.  Treba ukloniti uzrok – odnos. Potrebno je osvijestiti da pridavanje važnosti ne donosi ništa osim problema, a zatim tu važnost svjesno umanjiti.

Tumačenje

Problemi kao takvi ne postoje, postoji samo umjetno stvorena prevelika važnost. Kad čovjek osvijesti tu iluzornost problema, može svjesno umanjiti važnost svemu što ga uznemiruje. Obratite pozornost: ne treba omalovažavati, nego umanjiti  važnost, a tako smjesta dolazite u stanje ravnoteže i klatna ne mogu nad vama uspostavili kontrolu, jer vakuum nemate za što uhvatiti. To ne znači da se odmah trebate pretvoriti u bezosjećajnu osobu. Odnosi stvaraju osjećaje, stoga je potrebno izmijeniti odnos. Osjećaji su tek posljedica. Uzrok je samo u jednoj stvari, u važnosti. Recimo da mi se netko rodio, umro, ili sam pozvan na svadbu, ili na neki sličan događaj. Je li to meni bitno? Nije. Je li mi zbog toga svejedno? Također nije. Primjećujete li razliku? Jednostavno ne radim od toga problem i ne mučim zbog toga sebe i sve oko sebe. Velika sklonost pridavanju izvanjske važnosti stvara fanatike, a sklonost pridavanju unutarnje važnosti - slaboumnike.

Ono čemu pridajemo važnost, to nas tlači...