Kalendar događanja

Član gemini1

Upisao:

gemini1

OBJAVLJENO:

PROČITANO

563

PUTA

OD 14.01.2018.

Betlehemska zvijezda - astrologija jučer, danas i sutra

Betlehemska zvijezda - astrologija jučer, danas i sutra
Rođenje Isusa Krista jedna je od najvećih misterija u povijesti čovječanstva. Ono se vezuje uz pojavu betlehemske zvijezde koja je do njega dovela tri maga s Istoka. Taj nebeski fenomen morao je ostati zabilježen u astronomskim analima tog razdoblja i mogao bi nam pružiti podatak o točnoj godini Isusovog rođenja. Počnimo s direktnim biblijskim citatima. Jedino direktno spominjanje zvijezde nalazi se kod Mateja u 2. poglavlju, gdje u drugom stihu čitamo kako su mudraci s Istoka upitali kralja Heroda:

Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i dođosmo mu se pokloniti.

Prije nego li su došli, oni su u svojoj rodnoj zemlji (najvjerojatnije Babilonu) registrirali zvijezdu, ali ona očigledno nije bila više vidljiva kada su došli u Jeruzalem, kao sto piše u 9 i 10 stihu:

Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi na mjestu gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu magi se vrlo obradovaše.

Herod je pitao mudrace kada su po prvi put vidjeli zvijezdu. U Bibliji se ne spominje njihov odgovor, no iz Matejevog evanđelja znamo da je nakon toga Herod dao izvršiti pokolj nad djecom iz okoline Betlehema:

Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se raspitao u maga.

Ovaj zapis nam dozvoljava da je od pojave zvijezde na nebu i njezinog uočavanja od strane magova do njihovog posjeta Jeruzalemu prošlo najviše dvije godine. Židovska tradicija drži da će između pojavljivanja zvijezde i rođenja Mesije proći upravo dvije godine, što je najvjerojatnije bilo svima poznato i u Herodovo vrijeme, pa stoga ne čudi njegova odluka da pobije svu mušku djecu mlađu od dvije godine.

Jedino spominjanje zvijezde u Bibliji je prisutno unutar Knjige o Brojevima, 24. poglavlje, gdje Bilem blagoslivlja narod Izraela:

Vidim ga, ali ne sada; motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove i svu djecu Setovu zatire!

Ovaj odjeljak predskazuje da će zvijezda izaći iz Jakova. No, što znaci "zvijezda iz Jakova"? Dio odgovora možemo naci u Josipovom snu, Postanak 37:9-11, gdje je Josip zvijezda kojoj Jakov (koji je Izrael), njegova žena i jedanaestero sinova odaju poštovanje. Tu se Izrael identificira sa suncem, a Josip je zvijezda "iz Jakova". Izgleda da je Josip neka vrsta Krista, dok je Isus Krist konačno ispunjenje Bilemovog proročanstva. Ukoliko se U Knjizi o Brojevima govorilo o betlehemskoj zvijezdi, onda su magovi s Istoka vidjeli zvijezdu koja se izdiže na nebo iz zemlje Izraela, ili se otkinuo dio Sunca i bio uočen kao zvijezda.

Apokrifna svjedočenja

Uz biblijska svjedočenja postoje i tri apokrifna spominjanja Isusove zvijezde. Jedno od njih nalazi se u blasfemičnom Protoevangelionu, gdje tri mudraca kažu Herodu:

Vidjeli smo neobično veliku zvijezdu kako sjaji među ostalim zvijezdama na nebu. Bila je toliko snažna da je sve ostale učinila nevidljivima, pa smo zaključili da je veliki kralj rođen u Izraelu i došli da mu se poklonimo.

Drugo spominjanje nalazi se u Poslanici Ignacija Efežanima:

Na nebu je sjala zvijezda čija je svjetlost neopisiva, a njezina neobičnost je izazivala strah kod ljudi. Sve ostale zvijezde, zajedno sa suncem i mjesecom, bile su samo pratnja za tu zvijezdu. Ljudi su se mučili da doznaju odakle je ona došla. Time je bila razložena moć magije i ljudsko neznanje je uklonjeno, a staro kraljevstvo dokinuto. Bog se pojavio u obličju čovjeka kako bi obnovio vječni život.

Oba citata tvrde da je zvijezda bila izuzetno sjajna, no zašto onda ne postoje nikakve zabilješke o njoj unutar ostalih kultura? Nju su previdjeli Rimljani, Kinezi, Maje, Babilonci, pa čak i sami Židovi. Upravo zbog toga može se opravdano posumnjati u vjerodostojnost ovih apokrifnih spisa.


Treće apokrifno spominjanje zvijezde je u iznimno blasfemičnom Evanđelju prvog djetinjstva:

Istovremeno se (mudracima) ukazao anđeo u obliku zvijezde koja ih je prije vodila prilikom putovanja. To je bila svjetlost koju su pratili kada su se vraćali u svoju zemlju.

Ovaj odijeljak je zanimljiv prije svega što povezuje zvijezdu i anđela i ukazuje na jednu sasvim novu dimenziju opisane pojave.

Pokušaj znanstvenih objašnjenja

Postoji čitav niz mogućih tumačenja zasnovanih na znanstvenim činjenicama. Neka od njih mogu se odmah odbaciti kao neutemeljena. Jedno od njih je ono da se radilo o planeti Veneri, koja i danas zapanjuje ljude svojom svjetlošću, pa je često zamjenjuju i s pojavom letećih tanjura. No, da je Venera bila spomenuta Isusova zvijezda nju bi lako raspoznali magovi s Istoka koji su zasigurno znali njezinu poziciju na nebu i brzinu kretanja.


Druga ozbiljna pretpostavka je da se radilo o meteoru. Te "padajuće zvijezde" su česta pojava i jedna od njih nikako ne bi bila dovoljan razlog da se tri mudraca odluče putovati do Jeruzalema. Uz to spomenimo i činjenicu da meteori traju nešto manje od deset sekundi.

Neki su pretpostavili da je Betlehemska zvijezda bila planeta Uran koja je tada po prvi puta uočena na nebu. Nju je otkrio 1781. godine William Herschel, a u vrijeme rođenja Krista ona se upravo nalazila unutar zviježđa Riba. No, planeta Uran je vrlo teško vidljiva i teško je povjerovati da bi njezina svjetlost bila dovoljna da privuče pažnju mudrih magova.

 
Zanimljiva je i pretpostavka da se možda radilo o eksploziji nove ili supernove. Unutar dalekoistočnih zemalja postoje dva zapisa o "privremenim zvijezdama" u razdoblju oko rođenja Krista. Prva od njih se pojavila u drugom mjesecu (10. 03. do 7. 04.) druge godine Chien-ping razdoblja (5. godina pr. Krista) u blizini zvijezda Alfa i Beta Capricorni. Nju su promatrali 70 dana i ukoliko se kretala, tada se najvjerojatnije radilo o kometi.


Drugi zapis o novi ili supernovi dolazi iz Koreje. On nije pouzdan i njegov datum je možda netočno zabilježen. Prema onome što nalazimo objekt se pojavio kasno u zimi ili u rano proljeće 4. godine pr. Krista unutar zviježđa Aquila. Postoje mišljenja da se možda radilo o istom objektu zapisanom u Kini 5. g. pr. Krista. Ipak, astronom Morehouse objašnjava da je objekt iz 4. g. pr. Krista bi supernova koja se danas može identificirati kao pulsar, PSR 1913+16b.

Ostaje upitno da li bi oba događaja bila dovoljan razlog za posjetu tri maga.

Povijesne nedoumice

Većina modernih povijesničara rođenje Isusa ograničava na razdoblje do 4. g. pr. Krista. Razlog tome je što se uzima da 4. g. pr.je Krista umire kralj Herod za čijeg je života rođen Isus. Židovski povjesnicar Josip bilježi da je Herod umro nedugo nakon pomračenja mjeseca. Ukoliko se vratimo u prošlost, utvrdit ćemo da je postojala djelomična pomrčina mjeseca na 13. ožujak upravo 4. g. pr. Krista, koja je svoj maksimum dosegla oko 2 sata izjutra. No, postoji i druga mogućnost. To je eklipsa na 10. siječnja 1. godine prije Krista. Ona se poklapa s navodima u Lukinom evanđelju koje kaže da je Josip s Marijom otišao do Betlehema kako bi se upisali prilikom popisa stanovništva. Luka je vjerojatno napravio omašku, jer takav popis se dogodio 6. g. poslije Krista, dok se tijekom 2. g. prije Krista prikupljao poseban porez za proslavu 25 godišnjice vladavine Augusta. Neki armenski izvori, bas kao i židovski povjesničar Josip, ističu da se i tijekom 3. g. pr. Krista potpisivala privrženost Cezaru, no to se izgleda obavljalo u hramovima i nije bilo nužno otputovati do rodnog mjesta svakog stanovnika.

 
Općenito gledajući Matejeva i Lukina evanđelja doimlju se prilicno neusklađenim. Podaci koji se u njima navode o rođenju Isusa vrlo su proturječni, pa se ponekad može pomisliti da ona bilježe dvije različite mesijanske tradicije. Upravo zbog toga je više nego teško odrediti točne godine na koje se odnose. Gotovo bi se moglo zaključiti da Matej i Luka opisuju dvije sasvim različite osobe. To potvrđuju i međusobno različiti popisi Isusovih predaka.

Različite teorije o zvijezdi

Najpopularnija interpretacija Isusove zvijezde je ona da se radi o trostrukoj konjunkciji Jupitera i Saturna u zviježđu Riba 7. g. pr. Krista. Nju je zabilježio Kepler u 16. st. i potaknuo stvaranje jedne velike mitologije.


Prvi susret Jupitera i Saturna dogodio se 27. 05. 7. godine pr. Krista, kada su se oni našli na udaljenosti od 0,99 stupnjeva. Nakon toga su se razdvojili i krenuli u retrogradnom smjeru, da bi se ponovno našli zajedno unutar 0,98 stupnjeva 5. listopada. Konačno, njihov posljednji susret zbio se 5. prosinca kada su se priblizili unutar 1,05 stupnjeva.

 
O toj trostrukoj konjunkciji širile su se potpuno neutemeljene priče. Jedna od njih je da su Jupiter i Saturn prilikom združivanja sjajili vrlo jakom svjetlošću. To jednostavno nije točno, jer su uvijek bili na razdaljini od dva lunarna dijametra. Ista takva, samo jos egzaktnija, trostruka konjunkcija Jupitera i Saturna zbila se unutar zviježđa Riba 59 godina ranije. Premda je na nebu ostavila jos upečatljiviji dojam, ipak magovima s Istoka nije palo na pamet da krenu na put do Jeruzalema. Radilo se vjerojatno o puno suptilnijem tumačenju nebeskih događaja.
Tijekom 3. i 2. godine pr. Krista na nebu su se dogodile brojne planetarne konfiguracije. Sve je započelo konjunkcijom Jupitera i Venere 12. kolovoza 3. godine prije Krista. Tog datuma Jupiter i Venera su prišli jedno drugome na udaljenost od 0,23 stupnjeva. Slijedila ju je nova konjunkcija 1. rujna, kad su se Venera i Merkur približili na udaljenost 0,36 stupnjeva.

Točno 14. rujna 3. godine pr. Krista Jupiter je ušao u prvu od tri konjunkcije sa zvijezdom Regulus, najsjajnijom zvijezdom unutar zviježđa Lava. Taj događaj bi mogao biti datum koji su magi dali Herodu kao početni. Nadolazećeg 17. veljače dolazi druga konjunkcija Jupitera i zvijezde Regulus, a 9. svibnja 2. godine prije Krista i treća.

 
Idućeg mjeseca, 17. lipnja, Jupiter ponovno dolazi u konjunkciju s Venerom. Bilo je to stvarno spektakularno združivanje, jer su se potpuno poklopili na nebu. I konačno, 27. kolovoza 2. godine pr. Krista, Mars i Jupiter su jednu uz drugog. Osim toga istovremeno su i sve ostale vidljive planete, osim Saturna, s njima zajedno u zviježđu Lava. No, da li je sve to bilo dovoljno da se protumači kao nagovještaj rođenja Krista.

Da li je zvijezda uopće zvijezda?

Iako su sve te konjunkcije vrlo uočljive, one najvjerojatnije ipak nisu bile Betlehemska zvijezda. Dakle, o kakvoj se zvijezdi radilo? Magi su je vidjeli za vrijeme dok su boravili u nekoj od istočnih zemalja (Perzija ili Babilon) i to na istočnom dijelu neba u vrijeme izlaska sunca. To je bila zvijezda koja je najavljivala izlazak sunca i kojoj se pridavala velika važnost u tadašnjoj astrologiji. Upravo kako piše kod Mateja:

Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda i dođosmo mu se pokloniti.

No, u nastavku doznajemo da se zvijezda definitivno kreće po nebu:

I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete.

Po svemu slijedi da je tada zvijezda bila vrlo nisko i kretala se tako da su je magi mogli vidjeti "pred sobom". Nije poznat niti jedan prirodni fenomen koji bi odgovarao takvom opisu, osim eventualno određeni kuglasti oblici gromova, no gromovi ipak nisu zvijezde.


Očigledno je da se radi o vrlo kompliciranoj situaciji, gdje dane informacije proturječe jedna drugoj i ostavljaju nam još samo mogućnost prebacivanja čitave priče u neku nepoznatu, duhovnu dimenziju. Tada bi Betlehemska zvijezda bilo ništa drugo nego Božje čudo, možda čak i anđeo. U Bibliji postoji niz slučajeva gdje se anđeli poistovjećuju sa zvijezdama. Takvo promišljanje bi zasigurno privelo kraju sve potojeće nedoumice oko konkretnog fizičkog identiteta Isusove zvijezde, ali istovremeno i otvorilo čitav niz novih. Možemo samo zaključiti da Matejovo i Lukino evanđelje u sebi sadrže očigledne netočnosti proizašle iz činjenice da su ona ipak nastala mnogo kasnije od aktuelnog Isusovog života. Evangelisti su izgleda kompilirali postojeće priče i legende nastojeći pri tome da i sami ostave svoj pečat. Upravo zbog toga kod Luke dolazi do previda na nivou konkretnih povijesnih događanja, dok Matej s druge strane miješa duhovnu i fizičku dimenziju rođenja Isusovog.

Da li je Isus bio Jarac, Ovan ili Riba?

Pokušajmo promisliti o svemu na jedan drugačiji način. Magi koji su došli pokloniti se novorođenom Kristu bili su vrsni poznavatelji astrologije. Poznato je da se unutar astrologije termin zvijezda koristio na različite načine. Postojale su fiksne zvijezde i lutajuće zvijezde (planete), ali i konfiguracije zvijezde, unutar kojih planete svojim ukupnim rasporedom asociraju na neku od zvijezdi (peterokraku ili šesterokraku). Možda upravo ovdje leži ključ čitavog problema.

Najzanimljivije tumačenje astrološko tumačenje rođenja Isusa Krista dolazi od muslimanskog astrologa Masa'Alaha. U jednom od svojih djela on opisuje dolazak Krista kao početak jednog važnog razdoblja svjetske povijesti. On se nije upustio u izračunavanje točnog Isusovog rođenja, ali je zato nagovještaj dolaska Krista sveo na tri konkretne astrološke situacije. Po njemu izuzetno su važni proljetni ekvinocij prije konjunkcije Jupitera i Saturna 46 godine prije Krista koji je označio stvaranje Krista, proljetni ekvinocij prije konjunkcije Jupitera i Saturna 26 godine prije Krista, koji je označio konkretnu Kristovu osobnost, te proljetni ekvinocij za 12. godinu prije Krista koji je označio Isusovo rođenje. Ostaje nejasnim zašto nije ostao dosljednim, i za rođenje Isusa uzeo proljetni ekvinocij neposredno prije konjunkcije Jupitera i Saturna godine 7. prije Krista.

Osim toga vrijedno je napomenuti i jednu ekscentričnost vezanu uz originalne je prezentirao Masa'Alah. Svi astrolozi koji su ih kasnije tretirali uzimali su ih kao da su rađene u tropskom Zodijaku, međutim, vrlo je lako utvrditi da one to nisu. Masa'Alah za njih rabi sideralni Zodijak, pa one ustvari ne predstavljaju proljetne ekvinocije nego ulazak Sunca u sideralni znak Ovna.


Po staroj židovskoj tradiciji Mesiju nagovještava  njegova zvijezda na nebu, nakon čega treba pričekati dvije godine do njegovog konkretnog fizičkog rođenja. Ukoliko uzmemo da je proljetni ekvinocij 7. g. prije Krista najavio Isusov dolazak, onda postaje normalni potražiti njegovo rođenje u Betlehemu tijekom 5. g. prije Krista.

Kineski astronomi bilježe tijekom 5. g. pr. Krista nebesku pojavu u području zviježđa Jarca, najvjerojatnije kometu koju su promatrali 70 dana. Postaje logičnim da su magi nakon dvije godina čekanja uočili novi znak i zaputili se prema Judeji. Po kineskim zapisima kometa se pojavila izmedju 9. ožujka i 6. travnja, pa bi u tom razdoblju trebali potražiti i aktuelno rođenje Isusa. Nakon dolaska Herodu, on pita mage kad su uočili Kristovu zvijezdu, a oni mu spominju najavu iz 7. g. pr. Krista, najavu od prije dvije godine. Herod zbog toga naređuje pokolj sve djece rođene unutar te dvije godine. U prilog tome govori i podatak o Isusovoj smrti na križu i mraku koji je trajao ukupno tri sata. Po svemu sudeći, radilo se o pomračenju sunca. Isus je živio nešto više od 30 godina, pa zadatak pronalaženja spomenute eklipse nije previše težak. Dana 24. studenog 24. godine poslije Krista u Judeji se mogla pratiti potpuna pomrčina sunca koja je u 8 sati i 45 minuta dosegla svoj maksimum. Uzmemo li da je Isus rođen 5. g. pr. Krista slijedi da je on pri razapinjanju na križ imao upravo 33 godine, baš kao sto potvrđuju i razna predanja.

Da li je moguće odrediti točan dan i sat Isusovog rođenja? Sigurno da nije, ali poštujuci karte koje nam donosi Masa'Alah u kojima se inzistira na proljetnim ekvinocijima i prvim stupnjevima kardinalnih znakova na ascendentu, mogli bi pretpostaviti da slična situacija treba vrijediti i za Isusa. Za vrijeme pojavljivanja komete koju bilježe Kinezi događa se i proljetni ekvinocij, pa bi možda bilo zgodno odabrati upravo taj dan.

Stavimo li Sunce na descendent i uzmemo li prvi stupanj Vage kao ascendent dobivamo zanimljivu kombinaciju sa zvijezdom Spicom unutar zviježđa Djevice kao izlazećom zvijezdom. Znak Djevice, a posebice zvijezda Spica oduvijek su se povezivali s rođenjem Mesije i pri tome se krasno uklapaju u čitavu priču.

Katolički Božić

Nije naodmet razmotriti i trenutak koji je za rođenje Isusa odabrala Katolička crkva. Po prvi put se Božić kao 25. prosinca pojavio u rimskom kalendaru Chronographus Anni godine 354 poslije Krista. Originalna verzija tog kalendara najvjerojatnije seže sve do 336. godine poslije Krista. Poznato je da se 25. prosinca od davne prošlosti slavio praznik sol invictus (nepobjedivog sunca) i da se taj datum smatrao zimskim solsticijem. Božić je nedvojbeno zamijenio spomenuti praznik pri pokušaju da se u kršćansku religiju uvedu različiti novopridošli vjernici. Radi se jednostvano o kompromisu s već postojećim religijama i narodnim običjima. U stvarnosti je teško moguće da se Isus rodio upravo na taj dan, jer Luka u svom evanđelju spominje pastire koji su po noći čuvali vani svoju stoku. Za 25. prosinca to nikako ne bi bilo moguće zbog prevelikih hladnoća.

 
Astrološka karta za ponoć između 24. i 25. prosinca 1. godine pr. Krista sadrži čitav niz zanimljivih podataka. Na ascendentu je sam početak znaka Vage, baš kao i na vjerojatnoj pravoj Isusovoj karti. No, tu prestaju svake sličnosti. Dvije dominantne opozicije koje uključuju 1. i 7. kuću i tvore sa Suncem kvadrate iskazuju jednu drugačiju koncepciju od one Kristove zasnovane na ljubavi.

Pluton na ascedentu daje ogromnu snagu i neumitnu težnju da se kroz manipulacije dođe do vlasti, a opozicija Marsa i Jupitera priziva u sjećanje inkviziciju i konkvistadore. To jos dodatno potvrđuje i Mjesec u znaku Ovna. Indikativan je i Saturn, planeta tradicije, krutosti i autoriteta u devetoj kuci religije. Ukratko, radi se o jednoj oštroj i konzervativnoj koncepciji koja nema previše razumjevanja za bilo kakav liberalizam.


Za kraj spomenimo i neke vrlo indikativne Sabijske simbole koje nećemo objašnjavati, jer sami za sebe dovoljno govore:


Mjesec - "Brojna publika se suprotstavlja izvođaču koji je iznevjerio njihova očekivanja."
Venera (vladarica ascendenta) - "Čovjekove tajne pobude su javno demaskirane."
Pluton - "Ćelavi čovjek je dograbio vlast."
Sjeverni Mjesečev čvor - "Papa blagoslivlja vjernike."
Sve u svemu bit ce više nego zanimljivo vidjeti kakve će sve transformacije proživjeti tradicionalno katoličanstvo na samom početku novog tisućljeća i da li će pri tome odabrati neku novu astrološku kartu Isusovog rođenja, kao osnovu za kreiranje svoje religije.

Igor Ognjenović

22.03.2008.

www.astroaurora.11.forumer.com

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

RUJAN...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dobro veče!

    15.09.2019. 22:42h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Hahaha...ma ne ...samo sam ukazao prijatelju čast, da mu spomenem ime na ovom lijepom portalu.

    15.09.2019. 13:17h
  • Član iridairida

    Edine, špijuniraš svoje čitatelje...???

    14.09.2019. 11:29h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Veliki pozdrav za Alfana, koji upravo čita članak:Himera u Visokom.

    13.09.2019. 18:44h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dobro veče!

    13.09.2019. 18:19h
  • Član KrsnikKrsnik

    Hvala !

    13.09.2019. 11:51h
  • Član bglavacbglavac

    Dobar dan i vama, lijepo je da ste ovdje. Lp

    11.09.2019. 19:06h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info