| JAVNA USTANOVA PARK PRIRODE UČKA PROMOVIRALA PIONIRSKI PROJEKT POD NAZIVOM DREVNI MIT OSVJEDOČEN U KRAJOLIKU | |||
| Slavenski bog Perun vratio se na obronke Učke | |||
| Što je za Grke bio Zeus, za Rimljane Jupiter, za Slavene je to bio Perun. To su bogovi gromovnici, oni nisu ni dobri ni loši nego naprosto udaraju gromom kada ih se »zezne«. Za razliku od Grka koji su svoju mitologiju sačuvali zbog toga što su u vrijeme njena nastanka imali pismenost, slavenska je mitologija sačuvana »u tragovima«, kaže Grga Frangeš, diplomirani etnolog Piše Dolores JURETIĆ | |||
 U posljednjoj noći veljače, Veljoj noći, na nebu je zasjala munja – prva grmljavina. Perunu gromovniku rodio se Jarilo, deseti sin. Odmah po rođenju po njega dođoše i oteše ga poslanici Velesovi. Odnješe ga u kraljevstvo mrvih, u vlažno korijenje svetoga stabla. Tamo Jarilo, odrastajući uz Velesove kćeri biva odgajan kao da je njegov te stasa u snažnog mladog boga. Veles, osim što je vladar svijeta mrtvih, zaštitnik je seljaka i stoke te nije bez razloga oteo Perunu sina. Učinio je to kako bi se ovaj opet vratio svome ocu na suhi vrh svetoga stabla, kako bi, prolazeći uz cijelo stablo života, ljudima i životinjama donio bogatstvo i zelenilo, jer je Veles taj koji ima mnogo i to dijeli… Tako počinje mitska priča »Božanska svadba«, a koja završava slično kao što i počinje… I onda, jedne hladne noći na nebu zasja munja – prva grmljavina. Perunu, bogu groma, rodio se sin Jarilo. Tako je bilo, tako jest i tako će biti. Ova nam priča stiže iz slavenske mitologije, točnije iz »stoljeća sedmog« i jedna je od niza mitskih priča koje se sada nalaze na putu koji vodi kroz dio Parka prirode Učka. Put koji nas vraća više od tisućljeće unazad proteže se na potezu Mošćenička Draga, Potoki, Trebišća, Voloski kuk i na kraju – Perun i zapravo se radi o realiziranom projektu koji nosi naziv »Drevni mit osvjedočen u krajoliku«. – Što je za Grke bio Zeus, za Rimljane Jupiter, za Slavene je to bio Perun. To su bogovi gromovnici, oni nisu ni dobri ni loši nego naprosto udaraju gromom kada ih se »zezne«. Za razliku od Grka koji su svoju mitologiju sačuvali zbog toga što su u vrijeme njena nastanka imali pismenost, slavenska je mitologija nastajala u vrijeme kada među Slavenima nije bilo pismenosti pa su naši slavenski mitovi sačuvani tek u tragovima. Obrazlaže nam to Grga Frangeš, diplomirani etnolog koji je u okviru Javne ustanove Park prirode Učka iznio ovaj projekt, točnije autor je teksta o drevnom mitu i autor koncepta staze »Trebišća – Perun« koja u dužini nešto većoj od četiri kilometra vodi na vrh Peruna koje se nalazi na 880 metara. – Ova mitsko povijesna staza ima trinaest poučnih ploča koje su upotpunjene ilustracijama kojima je autorica Ksenija Palamenta, akademska grafičarka. Staza je dostatna za jedan cjelodnevni planinarski izlet i na taj način je naša ustanova ponudila još jedan sadržaj za posjetitelje, kaže nam Suzi Petričić, ravnateljica JU Park prirode Učka dodajući da je ovo jedan pionirski pilot projekt jer do sada nitko u Hrvatskoj nije posegnuo za ovakvom vrstom istovremene valorizacije mitologije i prirodnih ljepota, te da cijeli projekt ne bi bilo moguće ostvariti bez stručne pomoći i suradnje s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i znanstvenog istraživanja koje je provela Katedra čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga. Na području Hrvatske još ima lokaliteta koji predstavljaju Sveti prostor starih Slavena od kojih potječemo i gdje su mitovi duboko zakopani u prošlost, i govore o vremenu prije kršćanstva – takav je predio primjerice Žrnovica kraj Splita – no na području Parka prirode Učka ta je mitologija, uz stručnu pomoć, po prvi puta valorizirana u izletnički odnosno turistički i kulturni proizvod koji je promoviran upravo ovih dana pa je sada serviran »na pladnju« i planinarima i šetačima i ljubiteljima prirode i ljubiteljima povijesti. Pa tko želi sresti Peruna, boga groma, sina mu Jarila, lijepu Maru i doživjeti Božansku svadbu kraj potoka, neka se zaputi mitskom povijesnom stazom obroncima Učke. Prilika je to za susret s vremenom kada naši slavenski preci još nisu gradili crkve već su imali hramove u krajoliku i kada su bogovi doslovce još hodali po zemlji. S kršćanstvom su hramove u prirodi zamijenile građevine, bogovi su otišli na nebo, a slavenska se mitologija sačuvala, kažu, tako da se sasvim malim dijelom uspjela utkati u kršćanske rituale, a sada je, eto, to davno vrijeme osvanulo i kao oživljen mit u netaknutom krajoliku Učke. I onda jedne hladne noći na nebu zasja munja… | |||
|
| |||
|
Napomena: Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/
U Rijeci, 20.07.2009. godine Borivoj Bukva
bglavac
irida
