i od kuda dolazi taj strah?

Ovca se boji onoga što vidi a čovjek se boji svega pa na kraju i života i tako ćemo doći do istine da smo mrtvi. taj strah dolazi prvo od naših roditelja,škole što je dovoljno za nas da shvatimo, zastanemo i počnemo promišljati u kakvoj finoj nevidljivoj mreži okova živimo jer smo se prepustili.

Kada sam bio dijete u igrama sam dosta padao i dizao se i nastavljao dalje i nisam pitao mogu li se dignuti,to je bilo normalno a danas majke po parkovima trče da dignu dijete kad padne i tješe ga da to nije ništa pa čak i tuku park,klupu i njihaljku i iz takozvane ljubavi rade od dijeteta biće nesposobno za život, sve mu dozvole i dijete preuzme taj obrazac u životu i svaki put se žali mami da ga druga dijeca ne razumiju pa ga cura ne razumije itd.

Tako fine okove prenosimo generacijski i tu se javi strah jer nas cijeli život uče trgovini koju smo nesvjesno prigrlili u sve naše odnose jer postoji mogućnost da bi mama mogla biti tužna ako joj ne ugodimo jer to je znak da je ne volimo?

Bojimo se misliti različito od drugih?

možda i ne znamo misliti možda samo razumno procesuiramo podatke koje možemo jer se u nove osobne ne usudimo krenuti?

Mrtvi smo