interesantno je meni bar čitati postove na ovome portalu koji su nastali iz promišljanja ili svakodnevnog života pa makar se činili ne promišljeni i "glupi" za razliku od onih koji koriste tuđe citate ili prenose cijele tekstove od nekog drugog autoriteta.

Mrtvi smo ali to čak ni ne znamo.

Dali je moguće da smo od straha oslijepili?

Koja je svrha stavljati tuđe tekstove?

Koja je svrha glumiti ako niste plaćeni za to?

Koja je potreba u današnje vrijeme dostupnosti svega što vas zanima pred nos drugim ljudima gurati tuđe "lijepe" misli?

zar ne postoji vaš način izražavanja ili mislite u tom mrtvilu da sve znanje posjedujete pa sad progovarate kroz druge a ako se primijeti postajete agresivni?

Mrtvi smo ili možda paralizirani jer mislimo?

Tko ste vi je prvo pitanje koje bi sebi trebali postaviti i jeste li to?

Iluzija je sve