čitajući jedan članak lagano se sjetim jedne zgode iz prošlosti u kojoj je mojoj generaciji bilo lakše živjeti i lakše se bilo družiti jer su ljudi bili nekako otvoreniji za rasprave i nisu bili toliko agresivni a možda je to samo moj privid

Davnih osamdesetih u mojoj mladosti česta su bila druženja četvrtkom koji je nekako odgovarao svima jer se vikendom izlazilo van naravno. Ta druženja su pokrenuta od nekih tipova sa filozofskog koji su vodili glavnu riječ jer se smatralo da na to imaju pravo kao organizatori pa su tako i ta druženja nazvana filozofske večeri sa različitim temama a danas je sigurno da bi se to zvali seminari.Prosjek broja okupljenih uvijek od 12 do 15. e pa tako jedna od tih večeri tema večeri je bila dobro i zlo,inače zabranjeno je bilo o politici i ne trebam naglašavati zašto.

Moram napomenuti da je to nekako bilo šaroliko društvo po nacionalnoj pripadnosti,po radnom okruženju, interesima i sklonostima tako da je osnovna poveznica bila u to vrijeme otvoren um koji mislim da sam zadržao iz tih prošlih vremena a možda i griješim,tko zna. Vratimo se na bitno a to je rasprava o pojmovima dobra i zla.

Većina prisutnih je bila opredijeljena za pojam dobra i svi smo se u njemu vidjeli kao i moja malenkost u toj fazi mladosti,kad si mlad,lijep,uspješan i misliš da si mnogo pametan

Dvojica su se nalazili u pojmu zla i čvrsto su se držali istog i vodila se velika rasprava do kasno u noć i kako je rasprava odmicala tako su se mijenjali stavovi prisutnih i bilo je naznaka da zlo preuzima vodstvo ali na kraju rezultat je bio neriješen i svi su se složili da jedno bez drugoga ne ide i da je samo ispravan cijeli koncept u cjelovitosti jer u podijeljenost svaka rasprava o zasebnim pada u vodu.

Mala napomena čitateljima jedan od prisutnih te večeri a i mnogih drugih jedan je od poznatijih hrvatskih terapeuta a drugi isto alter terapeut inače doktor opće prakse.

Život je čudo, mi smo čudo,sve je u nama samo treba biti otvoren i promatrati a to je teško ali vježbom do cilja:))