Pretvaranje nezadovoljenih potreba u 'potrebe za'

 

Kada u ranom djetinjstvu nisu ispunjene naše osnovne potrebe, one se kasnije pretvaraju u 'potrebe za' – potreba za pomoći, stabilnošću, sigurnošću, novcem, uspjehom, moći, drogama, pićem, i tako dalje.

I veliki dio vremena provodimo jureći za time.

Ali, to nije nikada potreba samo za jednim pićem.

Potreba za ljubavlju tjera nas da damo sve od sebe kako bismo smanjili nelagodnost.

Naša 'potreba za' bogatstvom i slavom može biti simbolička potreba za nečim što nikada nije bilo zadovoljeno: djetetova potreba za pažnjom i osjećanjem da smo važni.

 

Ako se ne obratite stvarnoj bolesti, umjesto 'potrebi za', problem se ne može izliječiti.

Možete nekoga na neko vrijeme skinuti sa droge.

To je sasvim lijepo, ali nije izliječenje.

Osoba se nikada neće osjećati sasvim dobro.

Sve dok su potisnute i nesvjesne njene rane uspomene i osjećanja, tjerat će je u druge simbilične izlive, kao što je 'potreba za' drogom.

 

Uloga izigravanja je da nam bude dobro, da konačno zadovoljimo svoje rane potrebe.

To može na trenutak sniziti razinu boli i donijeti izvjesno olakšanje.

Ali, samo privremeno.

Jedino povijest traume donosi razriješenje.

Primalna bol se može usmjeriti u drugom pravcu, kanalizirati ili potisnuti, ali se ne može izbrisati savjetom, uvidom, voljom, ideologijom u dvanaest koraka, ili psihoterapijskim medikamentima.

Kada je jednom utisnuta u sistem, možemo ulagati beskonačno mnogo volje da je kontroliramo, ali je sve uzalud.

Jedino razriješenje primalne boli i izigravanja do koga dovodi, je doživljavanje sjećanja na traumu, da je osvijestimo.

 

Na početku ovog poglavlja razmotrio sam pacijenticu čija je majka umrla kada je ona bila mala djevojčica, koja nije nikada uspjela reći zbogom.

Od majčine smrti, pošto nije bila u stanju integrirati osjećanje, bila je nesvjesno ispunjena nadom da će joj se majka vratiti.

Kroz primalnu terapiju proživljavanja osjećanja boli zbog gubitka majke, sa svom agonijom i konačnošću, značilo je konačno 'zbogom'.

Značilo je staviti osjećanje u kontekst.

Tek to je omogućilo ozdravljenje i kraj svim izigravanjima.

Dr Arthur Janov

Nastavlja se...