Uspomene koje nas oblikuju

 

Gladna, zanemarena beba u kolijevci raste i gubi kontakt s iskustvom.

Kada odraste, proždrljivo jede, odbacujući simbolično rano osjećanje izgladnjelosti.

Odlazi bihevioralnom psihologu, koji joj pokušava objasniti – radi se samo o promjeni navika u ishrani.

Možda će uspjeti nova dijeta, ali ne zadugo, jer osnovni uzrok njenog ponašanja nije otkriven.

Činjenica da je represija presjekla komunikaciju između razina svijesti,  objašnjava zašto se mnogi ljudi osjećaju jadno iako njihov život, na površini, izgleda tako da bi trebali biti zadovoljni.

To također objašnjava zašto odrasli mogu reći da se osjećaju sjajno, iako ispod površine ključa kazan boli.

Kada je komponenta patnje u traumi odvojena od svijesti, dolazi do cijepanja između stvarnog ja koje pati i ja koje toga nije svjesno.

Zatim, dva odvojena ja stoje sukobljena u istom tijelu, vršeći pritisak na razne podsisteme i koristeći dragocjenu energiju u potiskivanju patnje.

Pošto nije došao do svijesti i na njega nije reagirano, imprint nastavlja djelovati na psihologiju i ponašanje osobe kao da se sve događa u sadašnjosti.

 

Ideju o skrivenoj boli teško je prihvatiti iz više razloga:

 

t Ne boli svjesno

t Bol uglavnom leži toliko duboko i toliko daleko u prošlosti da je gotovo nedostupna

t Sama priroda represije diktira neprepoznatljivost boli.

t Bol obično počinje mnogo prije nego što steknemo riječi, djelujući na sisteme organa i psihološke reakcije koje nas čine neurotičnima prije nego što bilo tko (uključujući i nas same) uspije primijetiti kako se ponašamo.

Može se povratiti samo na istoj razini svijesti na kojoj se dogodila i na isti način na koji je postavljena.

t Suviše smo navikli da mislimo o neurozi kao o ponašanju, a nismo navikli da mislimo o činjenici da organi (kao što je mozak) reagiraju i mijenjaju se u skaldu sa okolnostima, i da je agregat tih organa 'ja'.

Nerazriješena bol može pokrenuti lanac događaja i pogrešno shvaćenih osjećanja koja djeluju na naš osobni život i na živote osoba koje volimo.

To ću ilustrirati u sljedećem poglavlju pričama Sama, Patricie i Silie.

 

 

 

 

Dr Arthur Janov

Nastavlja se...