Vježba 41 Prosidbena molitva

Prošnja je gotovo jedini način molitve koji je Isus učio svoje učenike kad su ga molili da ih nauči moliti. Jedva tko može reći da ga je sam Krist naučio moliti ako nije naučio prosidbenu molitvu.

Sv. Luka veli: Kako je molio na nekom mjestu pa prestao, reče mu jedan od njegovih učenika: »Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« »Kad molite – reče im – govorite: Oče, neka  se  sveti  ime  tvoje!  Neka  dođe  kraljevstvo  tvoje!  Kruh  naš svagdanji  daj  nam  svaki  dan!  Oprosti  nam  grijehe  naše,  jer  i  mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast!« (Lk 11, 1-4). Svaka je rečenica u Gospodinovoj molitvi prošnja! Poslušajte sada kako je sam Gospodin protumačio tu molitvu. To će biti dio vježbe:

I reče Isus svojim učenicima: Tko bi od vas imao prijatelja te mu otišao u ponoći i rekao mu: »Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega!« i onaj iznutra odgovorio: »Ne dosađuj mi, vrata su već zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem« – kažem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosađivanja i dao bi mu sve što treba.

I ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca. A tko bi od vas, koji je otac, ako bi ga sin zamolio kruha, pružio kamen? Ili ako bi ga zamolio ribu, pružio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pružio mu štipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci

dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole! (Lk 11, 5-13).

Ove riječi zapanjuju svojom jednostavnošću: Molite i dat će vam se... jer svatko tko moli, prima...

Zamislite da čujete Isusa kako te riječi govori vama. Pitajte se: Da li doista vjerujem tim riječima? Kakvo značenje imaju za me?

Zatim priopćite Kristu svoje odgovore na ta pitanja. To isto možete učiniti uzevši tekst sv. Luke 18, 1-6.

Ili, poslužite se sljedećim odlomcima: Kad se sutradan rano vraćao u grad, ogladnje. Opazi smokvu kraj puta i priđe, ali kako na njoj ne nađe ništa, osim lišća, prokle je: »Nikada više ne bilo na tebi roda!« I smokva se smjesta osuši. Kad to vidješe učenici, začudiše se te ga upitaše: »Kako se mogla smokva najedanput osušiti?« Isus im odvrati:

»Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ono što se dogodilo smokvi nego će se, ako reknete ovoj gori: Digni se odatle i baci se u more! – i to dogoditi. Sve što s vjerom zamolite dobit ćete« (Mt 21, 18-22).

Kad su rano ujutro tuda prolazili, opaziše da se smokva iz korijena osušila. Tada se Petar sjeti te mu reče: »Rabbi, pogledaj! Osušila se smokva što si je prokleo.« »Imajte vjeru u Boga! – odvrati mu Isus. – Zaista, kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: žDigni se i baci u more’ i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti. Zato vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam. Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe« (Mk 11, 20-26).

Pošto ste se zaustavili na jednom ili drugom odlomku i o njemu razgovarali s Isusom, smirite se radi priprave na prosidbenu molitvu... Oprostite svakoj osobi protiv koje nosite neko ogorčenje... U mašti svakoj od njih recite: Opraštam ti od sveg srca u ime Isusa Krista kao što je i Gospodin meni oprostio...

Sada molite Gospodina da ispuni vaše srce takvom vjerom koja prosidbenu molitvu čini svemoćnom... Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri...

Sada od Gospodina molite dar do kojega vam je stalo: zdravlje, uspjeh u nekom pothvatu...

Zamislite da vam je Gospodin udijelio taj dar i predočite da ga zbog toga radosno slavite... Predočite si da vam Gospodin nije udijelio taj

dar i da je u isto vrijeme vaše srce ispunio mirom, a vi ga zbog toga radosno slavite...