STRES I DEPRESIJA　

"Razuman čovjek se sam prilagođava svijetu: nerazuman nastav- lja pokušavati prilagoditi svijet sebi. Zato sav napredak ovisi o nerazumnim ljudima."

- George Bernard Shaw

Kaže se da do stanja depresije dolazi kada mozgu, koji se su- očava s nekim velikim emocionalnim problemom, postane teško nositi se istovremeno i s drugim aktivnostima koje zahtijevaju pozornost. To stanje može do te mjere obuzeti čovjeka da on postaje onesposobljen. Dugoročno, takvo stresno iscrpljivanje mozga može izazvati razne pojave koje se označavaju ovisno o obrascu ponašanja osobe prema okolini.

Smatra se da deset milijuna Amerikanaca pati od nekog od ovih stanja. Neusporedivo veći broj njih doživljava, ili će u ne- kom trenutku doživjeti, blaže oblike depresije. Neki oblici depre- sije su prirodne pojave u procesu razvoja i napretka svake osobe. U tim stanjima iscrpljujuće moždane aktivnosti razvija se karakter i kali se odlučnost pojedinca. Dakako, borba s raznim aspektima vlastitih negativnih osjećaja nerazdvojni je dio procesa. Stanje depresije je gotovo uvijek prolazna pojava, ako su ljubav, briga i suosjećanje tu da pojedinca usmjere prema oslobađanju od skri- venih negativnih misli.

Na nesreću, neki ljudi nisu sposobni izaći na kraj sa strahom, tjeskobom i bijesom koji su povezani s depresijom. Kada zatraže stručnu pomoć, daju im se neke vrste lijekova. Na počecima kemij- skog liječenja depresije, lijekovi su bili manje štetni. Danas su oni vrlo jaki, a ponekad i opasni. Neki od njih mogu liječene osobe u potpunosti lišiti sposobnosti da osjećaju bilo što prema sebi, kao i prema drugima. Neki od tih lijekova kod posebno ranjivih osoba mogu uništiti suosjećanje i učvrstiti negativne ideje. Ti ljudi mogu postati puno skloniji samoubojstvu, asocijalnosti ili ubojstvima.

U ovom poglavlju pokušavam objasniti nedjelotvornost fizio- logije povezane sa stresom i depresijom. Ono što predlažem je jačanje snage i sposobnosti mozga za borbu s izuzetno jakim emo- cionalnim stresovima i depresijom kao njihovom vanjskom mani- festacijom. Osobno sam iskusio, a i promatrao kod mnogih drugih, sve pozitivne strane onoga što ću predložiti čitateljima.

Patologija koja se smatra povezanom s "društvenim stresom"

- strahom, tjeskobom, nesigurnošću, upornim emocionalnim i bračnim problemima - i nastanak depresije rezultati su manjka vode u tolikoj mjeri da je opskrba moždanog tkiva vodom nedo- voljna. Mozak koristi električnu energiju koja se stvara u pumpa- ma pokretanim vodom. S dehidracijom dolazi do smanjenja proizvodnje energije u mozgu. Mnoge moždane funkcije koje ovise o ovom tipu energije postaju nedjelotvorne. Prepoznajemo ovu funkcionalnu neprikladnost i nazivamo ju depresijom. To "depresivno stanje" uzrokovano dehidracijom može dovesti do sindroma kroničnog umora. Ovo stanje je naziv kojim se obuhva- ća niz naprednih fizioloških problema za koje se smatra da su povezani sa stresom.

Shvatimo li procese koji se odvijaju za vrijeme stresa, također ćemo razumjeti i sindrom kroničnog umora. U svakom slučaju, nakon određenog razdoblja ispravljanja dehidracije i njenih meta-boličkih komplikacija, sindrom kroničnog umora će se popraviti

do neprepoznatljivosti. Sljedeće stranice opisuju fiziološka zbiva- . nja i moguće metaboličke putove koji mogu dovesti do iscrpljiva- nja određenih tjelesnih rezervi, što bi mogao biti osnovni problem kod simptoma kroničnog umora.

　

Neprimjetni mehanizmi kompenzacije povezani s dehidracijom

Kada tijelo postane dehidrirano, nastaju isti fiziološki procesi koji se javljaju kod borbe sa stresom. Dehidracija je jednaka stre- su, a kada se uspostavi stres, dolazi do mobilizacije osnovnih materijala iz tjelesnih rezervi. Taj proces će "posisati" neke od tjelesnih rezervi vode. Dakle, dehidracija uzrokuje stres, a stres će uzrokovati daljnju dehidraciju.

Tijekom trajanja stresa aktivira se nekoliko hormonskih me-hanizama. Tijelo uspostavlja krizno stanje i počinje se pripremati za odgovor "borba ili bijeg". Čini se da tijelo nije u stanju prepo- znavati društvene prilagodbe ljudskih bića. Ono pretpostavlja da u svakom stanju stresa treba održavati spremnost za borbu ili bijeg, čak i u slučaju stresa povezanog s radom u uredu. Počinje lučenje određenih jakih hormona, i oni će ostati "aktivirani" sve dok tijelo ne izađe iz stresnih okolnosti. Ti hormoni su pretežno endorfini, faktor oslobađanja kortizona, prolaktin, vazopresin, i renin--angiotenzin.

Endorfini, kortizon, prolaktin i vazopresin

Endorfini pripremaju tijelo za podnošenje teškoća i povreda dok ne izađe iz opasnosti. Oni također povećavaju prag boli. S povredom koja bi na nižoj razini izazvala bol, pod zaštitom en- dorfina tijelo će biti u stanju nastaviti sa svojim aktivnostima. Izgleda da se, zbog rađanja djece i mjesečnice, u tijelu žene ovaj hormon mnogo lakše aktivira. Žene općenito imaju veću sposob- nost podnošenja bolova i stresa.

Kortizon će pokrenuti ponovnu mobilizaciju rezervnih energi- ja i sirovina. Masnoća se razbija na masne kiseline kako bi one bile pretvorene u energiju. Neke bjelančevine se ponovno razgra- đuju na aminokiseline radi izgradnje dodatnih neurotransmitera, novih bjelančevina, i nekih posebnih aminokiselina koje izgaraju u mišićima. Za vrijeme trudnoće i dojenja djeteta, ovaj hormon

　

Dehidracija: glavni destruktivni faktor kod stresa

　

　

Slika 9: Shematski prikaz lučenja hormona tijekom pro- dužene "spirale "stresa i kronične dehidracije.　

njegovi "pomoćnici" pokreću jednoličan tok primarnih materijala potrebnih za razvoj djeteta. Ako djelovanje kortizona potraje duže vrijeme, uskoro će doći do selektivnog pražnjenja rezervi nekih aminokiselina u tijelu.

Pod utjecajem kortizona tijelo nastavlja "jesti samo sebe". Dje- lovanje kortizona predviđeno je za osiguranje sirovog materijala u hitnim slučajevima, za izgradnju najvažnijih primarnih bjelančevi- na i neurotransmitera - kako bi se tijelo "izvuklo iz gliba". Ono nije namijenjeno trajnoj razgradnji tvari koje su upotrijebljene za odr- žavanje strukturalnog integriteta tijela. Ta pojava uzrokuje ošteće- nja povezana sa stresom, ako "stresni faktor" održi svoj nekontro- lirani utjecaj.

Prolaktin će se pobrinuti da majke koje doje nastave stvarati mlijeko. Sve vrste ga imaju. Prolaktin će osigurati prvenstvo sta- nicama mliječnih žlijezdi, kako bi se nastavilo stvaranje mlijeka,čak i ako je prisutna dehidracija ili stres koji će uzrokovati dehi-draciju. On će pripremiti stanice, žlijezdi na regeneraciju i pove-ćanje njihovog broja.

Trebali bismo imati na umu da, iako najviše pažnje posvećuje- mo sastavu čvrste komponente mlijeka, sadržaj vode je taj koji je od najveće važnosti za rast zametka. Svaki put kad matična stanica stvori novu stanicu, 75% njenog obujma, pa čak i više, mora biti popunjeno vodom. Ukratko, rast ovisi o dostupnosti vode. Kada "voda" dođe do tog područja, stanice će biti u stanju pristupiti dru- gim otopljenim sadržajima. Ovaj hormon se također stvara i u pos- teljici i pohranjuje se u amnionskoj tekućini koja okružuje zametak. Ukratko, taj hormon usmjerava na dojenje. Potiče rast žlijezda i kanala u dojkama. Hormon rasta ima puno sličnosti s prolaktinom. Oni imaju slična djelovanja, s tom razlikom što je prolaktin uglav- nom usmjeren na organe za razmnožavanje.

Na miševima je dokazano da povećano stvaranje prolaktina do- vodi do tumora dojki. Godine 1987. u mom predavanju na međuna-rodnom skupu istraživača raka, iznio sam tvrdnju da je kronična dehidracija ljudskog tijela primarni uzrok nastanka tumora. Odnos između stresa, kronične dehidracije ovisne o starosti, neprekidnog lučenja prolaktina i kanceroznih promjena žljezdanog tkiva u doj- kama ne bi trebalo previdjeti. Redovna prilagodba dnevnog unosa vode kod žena - posebno kad se suočavaju sa stresom u svako- dnevnom životu - poslužit će, ako ništa drugo, kao preventivna mjera protiv mogućeg razvoja raka dojke uzrokovanog stresom kod žena u dobnoj skupini koja ima predispoziciju za ovaj problem i protiv raka prostate kod muškaraca.

Vazopresin

regulira selektivni ulaz vode u neke od stanica. On također dovodi do grčenja kapilara koje aktivira. Kao što mu i ime kaže, on uzrokuje stezanje krvnih žila (vazokonstrikciju). Stvara se u hipofizi i izlučuje u krvotok. Osim što može sužavati krvne žile, neke vitalne stanice imaju točke prijema (receptore) ovog hormona. Ovisno o hijerarhiji njihove važnosti, neke stanice, čini se, imaju više receptora za vazopresin od drugih.

Stanična membrana - zaštitni pokrov stanične arhitekture - pri- rodno se sastoji od dva sloja. Cigle od čvrstih ugljikohidrata u obli- ku glazbene vilice, spojene su zahvaljujući adhezivnim svojstvima vode (vidi sliku 14). Između dva sloja postoji prolaz kojim enzimi putuju, zajedno selektivno reagiraju, i uzrokuju željenu aktivnost unutar stanice. Ovaj vodeni put djeluje kao opkop ili "zaobilaznica", osim što je to "zaobilaznica" puna vode i u njoj sve mora plutati.

Kada ima dovoljno vode da popuni sav prostor, opkop se na- puni i voda će također ući u stanicu. Može se dogoditi da brzina ulaska vode u stanicu nije dovoljna, i to može negativno djelovati na neke od staničnih funkcija. Kao zaštitu od takve potencijalno katastrofalne situacije, priroda je stvorila veličanstven mehanizam za stvaranje vodenih filtara u membrani. Kada hormon vazopresin dođe do stanične membrane i spoji se s njegovim posebno obli- kovanim receptorom, receptor se pretvara u strukturu nalik glavi tuša i omogućuje da se kroz njegove rupe filtrira samo voda.

Važnije stanice stvaraju veći broj receptora vazopresina. Va- zopresin je jedan od hormona uključenih u štednju i raspodjelu vode prema planu prioriteta kada dođe do dehidracije. Izgleda da živčane stanice koriste svoje pravo prvenstva tako što proizvode više receptora od drugih stanica tkiva. One moraju održavati vodene puteve u svojim živcima potpuno funkcionalnim. Da bi osigurao da voda može proći kroz te sićušne otvore (koje omo- gućavaju prolaz tek jednoj po jednoj molekuli vode), vazopresin također ima sposobnost izazivanja vazokonstrikcije i povećava- nja pritiska na vodu u tom području.

Tako je karakteristika da podiže krvni tlak neurotransmitera vazopresina - bolje poznatog kao hormona - potrebna da bi omo- gućila ujednačenu filtraciju vode u stanice, i to samo kad su slobo-

dni tok i izravna difuzija vode kroz staničnu membranu nedovoljni.

Slika 10 grafički prikazuje ovaj mehanizam. Više informacija o staničnoj membrani nalazi se u poglavlju o kolesterolu.

Alkohol

Alkohol sprječava lučenje vazopresina iz hipofize. Nedostatak vazopresina u krvi pretvorit će se u opću dehidraciju tijela

- čak i moždanih stanica. U tom će se slučaju nekada blaga i lako podnoš- ljiva dehidracija pretvoriti u vrlo ozbiljnu sušu u "osjetljivim stanicama" mozga. Da bi se popravilo ovo stanje "stresa", luče se nove količine raznih hormona, uključujući i endorfine koji izazi- vaju ovisnost samog tijela.

Zato dugotrajna upotreba alkohola može dovesti do stvaranja ovisničkih sklonosti u lučenju endorfina u tijelu - potičući lučenje prevelikih količina endorfina. Izgleda da žene, zbog svoje prirod- ne sklonosti povećanom stvaranju endorfina radi lakšeg podnoše- nja rađanja i mjesečnice, postaju ovisne o alkoholu lakše nego muškarci. Čini se, naime, da žene postaju ovisne o alkoholu za tri godine, za razliku od muškaraca koji mogu postati alkoholičari za otprilike sedam godina.

Slike 10 i 11 objasnit će neke od mogućih čimbenika koji dopri- nose razvoju sindroma kroničnog umora tijekom sve jače kronične dehidracije. Taj se sindrom može pojaviti zbog redovitog uzimanja kofeinskih i alkoholnih napitaka umjesto vode. Receptor vazopresi- na je prirodno oblikovan da održi plovne kanale u živčanom sustavu punima "do ruba". Dakako, pri dehidraciji živčanog sustava energija i volja za obavljanje novog posla drastično se smanjuju.

　

Filtracija vode kroz stanične membrane

　

　

　

Slika 10:

Shematski model živčane stanice, njene dvoslojne membrane, i receptom za vazopresin koji se pretvara u strukturu nalik glavi tuša i omogućava filtriranoj vodi iz seruma da uđe u stanice koje imaju receptor. Vazopresin također uzrokuje stezanje krvnih žila, što uzrokuje pritisak na krv kako bi se voda brže filtrirala - obrnuta osmoza.

Prilikom teške dehidracije, stvorene uzimanjem alkohola i ko- feina iz navike, kada vodu treba hitno upumpati u "plovne kanale" u živcima, cirkulacija oko živaca mora biti pojačana. Proces će uključivati oslobađanje histamina iz stanica omotača koji obavija živac. To će, u određenom trenutku, dovesti do "upale" koja će na kraju oštetiti omotače živaca u blizini - većom brzinom nego što je tu štetu moguće popraviti. Vanjske manifestacije takvih "lokalnih" procesa nazivaju se raznim živčanim poremećajima, uključujući i multivlu sklerozu (MS). Način njihovog sprječavanja i liječenja sada postaje jasan. Uvjerio sam se da djeluje na MS. Pogledajte pismo Johna Kune na kraju ovog poglavlja.

Sustav renin-angiotenzin

Aktivnost sustava renin-angiotenzin (RA) (vidi sliku 12) je mehanizam podređen aktiviranju histamina u mozgu. Primijećeno je da RA sustav vrlo intenzivno aktivan u bubrezima. Ovaj sustav se pokreće kad se smanji obujam tekućine u tijelu. Pokreće se da bi zadržao vodu, a da bi u tome uspio, također potiče jaču apsorpciju soli. I kod nedostatka vode i kod nedostatka natrija u tijelu, sustav RA postaje vrlo aktivan.

Sve dok količina vode i natrija u tijelu ne dosegne zadanu razi- nu, sustav RA također uzrokuje sužavanje mreže kapilara i krvnih žila. On to čini kako u krvožilnom sustavu ne bi bilo "mlohavosti" i praznog prostora. To sužavanje može biti toliko jako da postaje mjerljivo, i mi ga tada nazivamo hipertenzijom. Mislite da je tlak od 200 mm visok? Vidio sam da krvni tlak čovjeka kojem nikada ranije nije utvrđena hipertenzija doseže 300 mm žive, 300 jedinica,

nakon što je uhićen i odveden da čeka strijeljanje u jednom od iranskih zatvora za političke osuđenike.

Razlog ovog sužavanja krvnih žila za vrijeme stresa lako je

razumjeti. Tijelo je visoko integriran i djelotvoran složeni više- struki sustav. Kada dođe do stresa, jedan dio dostupne vode kori- sti se za razgradnju pričuvnog materijala, kao što su bjelančevine, škrob (glikogen) i masti. Da bi nadoknadio izgubljenu vodu i

　

Transportni sustav u živcima

　

　

　

　

　

Slika 11:

Shematski model koji prikazuje mehanizam "vode- nog" transporta sustavom mikroskopskih strujanja prema području niže viskoznosti koji se formiraju oko "jedno- šinskih" struktura zvanih mikrotubule - posebno uzduž živaca.

　stavio sustav pod pritisak, sustav RA će također svoje djelovanje uskladiti s vazopresinom i drugim hormonima. Bubrezi su glavno mjesto djelovanja sustava RA.

Bubrezi su zaduženi za stvaranje mokraće i izbacivanje suviš- nog vodika, kalija, natrija i otpadnih tvari. Sve ove funkcije moraju se održavati u skladu s količinom vode dostupnom za stvaranje mokraće. Istina je da bubrezi imaju sposobnost koncentriranja mokraće. Međutim, ta sposobnost se ne smije cijelo vrijeme koristi- ti do maksimuma, inače će na kraju dovesti do oštećenja bubrega. Sustav RA je središnji mehanizam za ponovno uspostavljanje normalne količine tekućine u tijelu. On je jedan od mehanizama podređenih histaminskoj aktivnosti za unos vode. On utječe na stjenke krvnih žila kako bi se prilagodile količini tekućine u opto- ku. Njegova se aktivnost smanjuje s povećanjem količine soli i vode koji popunjavaju kapacitet krvožilnog sustava. U bubrezima, on mjeri protok tekućina i pritisak na sustav za filtraciju kod stva- ranja mokraće. Ako filtracijski pritisak nije prikladan za filtraciju i izlučivanje mokraće, sustav RA će suziti krvne žile u tom organu.

Kad su bubrezi oštećeni i stvaranje mokraće je nedovoljno, sustav RA je aktivniji. On potiče povećani unos soli i pojačava žeđ. Oštećenje bubrega može biti posljedica dugotrajne dehidraci- je i nedostatka soli koji su još na početku tog stanja pokrenuli sustav RA. No, u prošlosti nismo prepoznavali važnost sužavanja krvnih žila (esencijalna hipertenzija) kao pokazatelja gubitka tjelesnih tekućina. Danas se poremećaj ravnoteže tekućina u tijelu može smatrati primarnim faktorom u nekim slučajevima oštećenja bubrega - do te mjere da je nužna zamjena bubrega. Jednom kad je sustav RA potpuno UKLJUČEN, nastavlja se pojačavati sve dok ga ne isključi prirodni sustav prekidača. Komponente prirod- nog prekidača za ISKLJUČIVANJE su VODA i nešto SOLI - tim redoslijedom - sve dok mjerljivo suženje krvnih žila ne dođe do normalne razine.

Čini se da su žlijezde slinovnice sposobne osjetiti nedostatak soli u tijelu. Izgleda da one, kada dođe do nedostatka natrija, proizvode tvari koje se zovu kinini. Kinini potiču pojačani　

　

Aktivnost sustava renin- angiotenzin

　

　

　

Slika 12:

Model fizioloških zbivanja koja će ili potaknuti ili inhibirati stvaranje renin-angiotenzina.

cirkulaciju krvi i pojačano stvaranje sline u žlijezdama slinovni- cama. To pojačano lučenje sline (koje može biti čak toliko da ona curi iz usta) ima dvostruku ulogu: kao prvo, ona vlaži usta prili- kom unosa hrane kod dehidriranog stanja tijela, i drugo: njen lužnati sastav i obilna količina pomažu razgradnju hrane i njen kasniji izlazak iz želuca. Unutar cjelovitog sustava ljudskog tijela, čini se da kinini žlijezda slinovnica također potiču aktivaciju sustava RA koji će početi djelovati na sve dijelove tijela.

Nedostatak natrija (soli) u tijelu (koji također doprinosi ra- zornom nedostatku vode izvan stanica) može pokrenuti seriju reakcija koje će na kraju dovesti do esencijalne hipertenzije i kroničnih bolova kod ljudi. Odnos kinina iz sline i nedostatka soli (nedostatak soli dovodi do gubitka vode iz tijela) i obilno lučenje sline, čak i ako je tijelo prilično dehidrirano, predstav- lja paradoks u prirodnom ustroju ljudskog tijela. Najgora je greška to što se "suha usta" smatraju jedinim pokazateljem nedostatka vode u ljudskom tijelu! Zbog ove vrlo jednostavne pogreške, medicinska praksa i znanstvena istraživanja svjetlos- nim su godinama udaljeni od pravog smjera. Mnoga preispiti- vanja već usvojenih stavova i vraćanje unatrag neće se moći izbjeći. Nadajmo se da "samoobrana" medicine neće biti pre- preka na putu!

Što se događa ukoliko pijemo čaj, kavu ili kola-napitke um- jesto vode? Prirodni stimulator u kavi i čaju većim dijelom se sastoji od kofeina, uz manje količine teofilina. To su stimulatori središnjeg živčanog sustava; istovremeno, oni su dehidracijska sredstva zbog svog jakog diuretičkog djelovanja na bubrege. Jedna šalica kave sadrži oko 85 miligrama kofeina, a jedna šalica čaja sadrži oko 50 miligrama kofeina. Kola-napici sadrže oko 50 miligrama kofeina, od kojega se jedan dio dodaje nakon ekstrak- cije aktivnih tvari iz plodova (oraha) biljke Cola accuminata, kako bi se proizvod standardizirao.

Ti stimulatori središnjeg živčanog sustava oslobađaju ener- giju iz rezervi ATP-a i pretvaraju ATP u njegovu prerađevinu, ciklički AMP u stanicama - koji na određenim razinama ima jako inhibirajuće djelovanje. Oni također stvaraju energiju oslo- bađanjem kalcija iz njegovog pričuvnog oblika u stanicama. Zato se čini da kofein povećava razinu energije u tijelu. Svima nam je poznat taj konačni učinak kofeina; ono što bismo također trebali znati je da je on u stanju izazvati ovaj učinak čak i u slučajevima kada tijelo ne želi osloboditi energiju za neku aktiv- nost. Zbog toga, djelovanje nekih hormona i transmitera kasnije neće biti ograničeno kada razina pričuvne energije postane sma- njena. Kofein će zaobilaziti mehanizam ograničenja sve dok se ne dosegne niska razina pričuvne energije. Kola-napici imaju potpuno isti učinak.

Djelovanje kofeina se povremeno može smatrati poželjnim, ali neprestano uzimanje kofeinskih pića umjesto vode onemogućit će tijelu korištenje punog kapaciteta stvaranja hidroelektrične energije. Previše kofeina također će isprazniti energiju uskladiš- tenu u ATP-ima u mozgu i tijelu - što je faktor koji može doprini- jeti smanjenoj mogućnosti koncentracije kod mlade generacije koja konzumira kola-napitke, ili sindromu kroničnog umora kao rezultata prevelikog konzumiranja kave kasnije u životu. Prevelik unos kofeina na kraju će iscrpiti srčani mišić zbog njegove preve- like stimulacije.

Nedavno je na nekim eksperimentalnim modelima dokaza- no da kofein koči najvažniji enzimski sustav - PDE (fosfo-di- esterazu) - koji je uključen u proces učenja i razvoj pamćenja. U spomenutim je pokusima kofein oslabio vizualnu i memorij- sku komponentu sposobnosti učenja kod vrsta uključenih u pokus.

Sada bi vam moralo biti jasno zašto ljudi s Alzheimerovom bolešću i djeca s problemima u učenju ne bi smjeli piti ništa osim vode. Nikako ne bi smjeli konzumirati pića koja sadrže kofein. Operativni mehanizam za prilagođavanje dehidraciji, čiji će vrhunac biti stezanje krvnih žila, isti je onaj koji je spomenut kod stresa. To jest, produženo djelovanje vazopresina i sustava RA odgovorni su za uspostavu nužne prilagodbe na sušu. Oni zatvaraju velik broj otvorenih kapilara u krvožilnom sustavu i povećavaju pritisak u ostalim kako bi iscijedili vodu kroz mem brane u stanice "prioritetnih organa". Ne zaboravite: dehidracija je najvažniji faktor stresa u ljudskom tijelu - ili bilo kojoj živoj tvari.

　

　

　

dr. F. Batmanghelidj

Global Health Solutions Inc.

20

. listopada 1995.

Dragi dr. Batmanghelidj,

bolujem od multiple skleroze. Služim se

najve

ćim otkrićem u povijesti medicine (pijem 2

1 vode dnevno, bez kofeina i koristim malo soli kao za

čin) već četiri tjedna. Mogu sa sigurnošću ustvrditi da sam oduševljen nevjerojatnim rezultatima. Ranije me godinama mučilo jako oticanje nogu. Za dva tjedna oticanje se

smanjilo za 90 posto.

Kao oboljeli od MS, zahvalan sam što sam se oslobodio klackalice s kofeinom i še

ćerom na kojem sam bio. Uzbuđen sam što mi je energija porasla i sada je konstantna cijelog dana sve do večeri. Više me ne muče iscrpljenja koja ostaju nakon djelovanja kofeina. Bio sam prikovan za tu klackalicu koja je moja razdoblja umora tijekom dana činila još mnogo gorim. Sada kad sam se oslobodio tog ciklusa, primjećujem i da sam smireniji, manje osjećam tjeskobu i

produktivniji sam. Tako

đer, općenito sam puno

optimisti

čniji, sposobniji sam posvetiti se

drugima i poklanjam više pozornosti prirodnim ritmovima u svom tijelu koje sam ranije kemijski prigušivao kofeinom.

Zaista

, vaše otkriće vratilo mi je jedan

veliki dio života.

　

Iskreno,

John Kuna

RD 1

Box 1488

Nicholson, Pa. 18446

　

P.S: Vrlo bih rado popri

čao s bilo kime koga zanima ovo što sam otkrio.