VAŠE TIJELO VAPI ZA VODOM

NISTE BOLESNI, ŽEDNI STEI

NE LIJEČITE ŽEĐ LIJEKOVIMA!

PRIRUČNIK ZA  PREVENCIJU l EDUKACIJU NAMIJENJEN ONIMA KOJI SE U LIJEČENJU RADlJE VODE LOGIKOM

PRIRODNOG l JEDNSTAVNOG

F'EREYOOON BATMANGHELIDJ, DR. MEO.

S A D R Ž A J

Upozorenje ...................................................................         1

Predgovor.............................................................................. 3

1.  Uvod ............................................................................... 15

Ne liječite žeđ lijekovima .........................................         15

Zašto medicina ne liječi bolesti?....................................... 17

2.  Nova paradigma ............................................................ 28

3.  Dispeptički bolovi ......................................................... 40

4.  Bolovi kod reumatskog artritisa .................................. 55

5.  Stres i depresija ............................................................ 70

6.  Visoki krvni tlak............................................................. 87

7.  Povišena razina kolesterola u krvi ............................ 101

8.  Prekomjerna tjelesna težina....................................... 120

9.  Astma i alergije ........................................................... 138

10. Neki metabolički aspekti stresa i dehidracije........... 150

11. Nova gledišta o AIDS-u .............................................. 159

12. Najjednostavnije medicinske terapije ....................... 178

O autoru ............................................................................... 199

Neki od komentara .............................................................. 202

Bibliografija ........................................................................... 208

UPOZORENJE

Informacije  i  preporuke  o  unosu  vode  koje  su  iznesene  u  ovoj knjizi temelje se na školovanju, osobnom iskustvu, vrlo opsežnim istraživanjima, i drugim publikacijama ovog autora o metabolizmu vode u tijelu. Pisac ove knjige ne zagovara odbacivanje medicinskih savjeta, niti propisuje uzimanje ili prestanak uzimanja bilo kojeg lijeka kao dijela terapije bez konzultacije s nadležnim liječnikom, bilo na izravan ili neizravan način. Isključiva namjera autora ove knjige - utemeljena na najnovijim spoznajama iz mikro-anatomije i molekularne fiziologije -je ponuditi informaciju o važnosti vode za ljudsku dobrobit i doprinijeti informiranju javnosti o štetnim utjeca- jima kronične dehidracije na tijelo, od djetinjstva do starosti. Nije namjera ove knjige zamijeniti dobar medicinski savjet liječnika. Naprotiv, vrlo je poželjno da s vašim liječnikom podijelite informa- cije koje ćete saznati u ovoj knjizi. Informacije i preporuke koje su ovdje iznesene svaki pojedinac može primijeniti na vlastitu odgo- vornost. Ove se informacije moraju usvojiti u potpunom skladu s uputama koje su ovdje iznesene. Teško bolesne osobe koje su i ranije bolovale od ozbiljnih bolesti i nalaze se pod liječničkim nad- zorom, a posebno osobe koje boluju od teških bubrežnih bolesti, ne bi smjele primjenjivati ovdje iznesene informacije bez suglasnosti i nadzora svog liječnika.

Ni  autor,  ni  izdavač,  ni  njihovi  agenti  ili  zaposlenici  ne  jamče za preporuke i postupke iznesene u ovoj knjizi. Autor i izdavač odbacuju svaku odgovornost u vezi s primjenom informacija koje sadrži ova knjiga.

Kronična stanična dehidracija dovodi do bolne i prerane smrti. Njezine početne vanjske manifestacije dosad su smatranebolestima nepoznatog podrijetla.

PREDGOVOR　

Jedan od očiglednijih razloga zašto je medicina postala tako složena i skupa leži u činjenici da su istraživanja i proizvodnja lijekova - a na kraju i procjena njihovog djelovanja na samog pacijenta - postali nevjerojatno skupi. Kako bi se potaknula prodaja ovih proizvoda koji se redovito i napadno reklamiraju, ne samo da ih zagovaraju dobro plaćeni predstavnici medicinske struke, već su u njihovo promicanje uvučeni i liječnici kojima se nude određeni "postoci". Bolesnici ih nastavljaju uzimati jer bolesti ne nestaju. Uostalom, nije ni predviđeno da bi ih izliječili! Oni se samo liječe! To je idealan način za procvat tržišnih prin- cipa u medicini. Ovo, međutim, nije jedina sramna strana medi- cine.

Tehnološki usmjeren napredak u medicini postao je moguć kao posljedica proizvodnje besmislenih "korisnih naprava". I ovo, također, povećava medicinske troškove. Bolnice za obuku i istraživački instituti u potpunosti ovise o fondovima industrij- skog dijela zdravstvenog sustava. Tako se istraživanja u medi- cini u pravilu usmjeravaju u skladu sa željama vlasnika tvornica lijekova i medicinske opreme, koji odobravaju sred- stva za vlastite projekte koji im donose profit.

No, sada dolazi trenutak velikih promjena. Otkriveno je da ljudsko tijelo posjeduje velik broj složenih pokazatelja koji ukazuju na nedostatak vode - pokazatelja dehidracije i žeđi. Na nedostatak vode u tijelu ne ukazuju samo suha usta, nego i brojni drugi pokazatelji. Najveća tragedija u povijesti medicine jest činjenica da medicinski stručnjaci nisu razumjeli velik broj različitih vapaja ljudskog tijela za vodom. Oni su u pravilu pribjegavali korištenju kemikalija i "tretmana" kako bi izliječi- li kroničnu dehidraciju tijela. Nevjerojatna pogreška, ali i oči- gledna činjenica!

Najviše boli to što se veći dio medicinske zajednice i dalje drži uhodanog načina i zanemaruje nove spoznaje. Ovakvo temeljno nepoznavanje tjelesnih znakova dehidracije glavni je razlog visoke cijene zdravstvene zaštite u razvijenim društvi- ma.

Ujedno, nema izgleda ni da će doći do nekog poboljšanja u zdravstvenom sustavu sve dok je organiziran na ovakav način

- vrlo loše i tako da služi samo onima koji ga vode, a ne onima kojima je potrebna zdravstvena skrb.

Pročitate li pisma koja sam razmijenio s Američkim udru- ženjem liječnika (American Medical Association, AMA) i koja

su objavljena na kraju knjige, vidjet ćete da je mnogo prije objavljivanja ove knjige AMA bila pozvana da postane glasni-

kom dobre vijesti "niste bolesni, vi ste žedni", i da ju prenese

javnosti. Njihova potpuna šutnja jasno razotkriva njihovu oči- glednu zloupotrebu povjerenja javnosti.

Nacionalni institut za zdravlje (National Institute of Health, NIH), najnapredniji centar za medicinska istraživanja u svijetu, pokazao se u još gorem svjetlu. Prije svega, zašto nikada nisu

pokrenuli proučavanje medicinskih učinaka vode? Zašto nisu

razgraničili moguće pozitivne utjecaje vode koja se uzima da bi se progutala tableta od utjecaja samog lijeka? Zašto nisu proučili što se događa s čovjekom koji ne pije redovito vodu? To su njihove glavne pogreške. Zašto ih NIH nije popravio, umjesto da odbije moje stavove?　

U svibnju 1989. pisao sam dr. Jamesu Masonu, pomoćniku ministra zdravstva, objašnjavajući mu da bi promjena gledišta koja bi uzimala u obzir potrebe tijela za vodom raskrinkala mnoga "rješenja" za zdravstvene probleme našeg društva. Uz pismo sam mu poslao veliku količinu materijala koji potvrđuje moje stajalište, a kojeg je on predao dr. Johnu T. Kalbereru, NIH-ovom koordinatoru za unaprjeđenje zdravlja i prevenciju bolesti, kako bi ga on pregledao i popričao sa mnom. Činilo se da je ovo pravi ured za procjenu mojih revolucionarnih glediš- ta utemeljenih na fiziologiji.

Ali, do toga nije došlo! Doduše, bio sam pozvan na razgo- vor kod dr. Kalberera. Nakon jednosatne rasprave, dr. Kalberer me obavijestio da NIH nije u mogućnosti baviti se mojim "ši- rokim" medicinskim pogledima. Objasnio mi je da NIH može financirati isključivo istraživanja u okviru sveučilišta. Spome- nuo sam da sam kontaktirao dr. Masona i njega kako bih im objasnio da je dehidracija uzrok velikog broja degenerativnih bolesti, i kako bi NIH to mogao istražiti, a o rezultatima obavi- jestiti javnost. Odgovorio mi je da je NIH zainteresiran samo za molekularne aspekte bioloških i farmaceutskih istraživanja. Ustvrdio je da su moja gledišta previše široka a da bi se mogla uklopiti u način na koji radi ta istraživačka ustanova. Kad je shvatio moje nezadovoljstvo njegovom izjavom, savjetovao mi je da nastavim s radom i objavim svoja stajališta. Rekao mi je da je to jedini način da se za njih čuje.

Nisam se predao. Kad god bi se u novinama pojavio članak utemeljen na izjavama nekoga iz NIH-a, napisao bih im pismo i izložio u čemu je osnovni problem. Pisao sam čak i Uredu za znanstveni integritet NIH-a i požalio se na neke dezinformacije koje će dovesti do učvršćenja samo određenih proizvoda na medicinskom tržištu. Odgovora nije bilo, i izgleda da je to pitanje palo u zaborav, no fotogenični glasnogovornik i dalje je nastavio organizirati tiskovne konferencije.

Neko sam vrijeme polagao nadu u činjenicu da je dr. Ber- nadine Healy postala direktoricom NIH-a. Izgledalo je da je ona prava osoba koja bi mogla donijeti promjene u NIH. Kao liječnici i znanstvenici, moralo joj je biti jasno ono o čemu sam govorio. Uputila me na dr. sci. Stephena Grofta koji je upravo postao privremeni predsjednik novootvorenog Ureda za alter- nativnu medicinu, dok se ne pronađe liječnik koji će biti trajni direktor.

Stekao sam dojam da je vrlo iskren čovjek. Nakon dugog razgovora i nakon što sam mu dao neke od svojih objavljenih materijala, pozvao me da održim kratku prezentaciju na prvoj Konferenciji alternativne medicine koju je NIH trebao uskoro sazvati. Njegov privremeni položaj bio je previše privremen da bi mogao napraviti neki pozitivni pomak. Mjesto je preuzeo dr. Joseph Jacobs, liječnik indijanskog podrijetla odrastao pod utjecajem indijanske kulture. Siguran sam da mu je dr. Groft prenio moje informacije i materijale.

Sljedeću konferenciju alternativne medicine sazvali su dr. Jacobs i njegov zamjenik, i dr. Groft me tada trebao upoznati s obojicom. Naravno, dr. Jacobs u tom trenutku nije imao vreme- na za ozbiljniju raspravu. Dogovorili smo se da će on pogledati što sam poslao Uredu i da ćemo se uskoro ponovno vidjeti. Pri- likom našeg sastanka u njegovom uredu upitao sam ga je li pog- ledao materijale koje sam im ranije bio poslao. Počeo se ispričavati i opravdavati nedostatkom vremena i time što su u međuvremenu selili ured pa nije imao prilike pogledati što sam mu poslao. Rekao sam mu da je taj sastanak gubljenje njegovog i mog vremena ukoliko nije pročitao materijale koje sam mu poslao, i da bismo ga trebali odgoditi dok se on ne upozna s tim informacijama. Ustao sam, namjeravajući otići. Morao sam svladati njegov "stav primadone".

Rekao mi je da će pogledati to što sam mu poslao, ali bu- dući da smo obojica inteligentni profesionalci, sigurno nema mnogo toga što se ne bi moglo razjasniti u sat vremena razgo-

vora. Pozvao me da sjednem i izložim svoja gledišta. Pristao

sam. Prije nego što sam otišao, zamolio me za još jedan kom- plet popratnog materijala. Imao sam ih u torbi i dao sam mu ih.

Među materijalima koje sam mu ostavio bio je i primjerak prvog izdanja ove knjige. Objasnio sam mu da te informacije postaju poznate javnosti. Pozvao sam ga da zbog dobrobiti društva i napretka medicinske znanosti započne s proučava- njem ovog područja u okviru svog Ureda.

Nisam čuo ni vidio dr. Jacobsa sve do sljedeće Konferenci- je alternativne medicine. Na programu rada nije bilo ničega o kroničnoj dehidraciji. Čak ni kad je pukovnik Robert Sanders,

koji je dobro upućen u ovu temu, održao petominutno filozof-

sko izlaganje o dehidraciji, nisu poduzeti nikakvi koraci da se ova tema stavi pred savjetodavni odbor. Postalo je jasno da Ured za alternativnu medicinu ima svoj vlastiti raspored, a da interes javnosti nije bio na popisu njegovih prioriteta.

Po Riti Mae Brown "definicija ludila je činiti istu stvar stalno iznova i očekivati da će rezultati biti različiti". Netko bi mogao reći da sam, u skladu s tom definicijom, i ja jedan od luđaka. Često sam sebi izgledam naivan. Pitam se zašto trošim vrijeme i vlastita sredstva da bih pokrenuo na znanstvenim načelima utemeljenu preobrazbu medicine, i to baš u Americi? U sljedećem se trenutku tješim razmišljanjem o tome kako raspolažem spoznajom važnom za ljudsko zdravlje i dobrobit, i da te informacije moraju doći do nevinih ljudi punih povjere- nja koji se razbole, ne znajući da im ustvari nedostaje vode. S tom mišlju činim sljedeći korak na svom napornom putu.

U međuvremenu, dr. Bernadine Healy je napustila NIH. Ona je liječnica, a NIH je "znanstvena" institucija. Očigledno je došlo do sukoba ciljeva, i ona je morala otići. Nobelovac Harold Varmus došao je na njezino mjesto. I opet, 23. studenog 1993. poslao sam pismo, ovoga puta naslovljeno na njega. Počeo sam ovim riječima: "Dobrodošli na položaj na kojem ćete moći u većoj mjeri doprinijeti napretku medicine i našeg društva. Čla- nak o vama u današnjem Washington Postu potaknuo me da vam napišem ovo pismo i skrenem pozornost na značajan, prije- loman proboj u medicinskoj znanosti. Naime, kronična dehidra- cija uzrok je najvećeg broja teških bolesti. Već sam nekoliko puta pokušao potaknuti NIH da se ozbiljno pozabavi ovom jed- nostavnom 'promjenom paradigme' i da medicinsku praksu u budućnosti učini prijateljskom prema pacijentima." Poslao sam mu jednu od mojih knjiga i nešto popratnog materijala. Sve do danas, veljače 1995., ovaj mi gospodin nije odgovorio, čak ni pismom zahvale.

Očigledno, jedini način da poruku o dehidraciji prenesem javnosti jest objavljivanje. To sam i činio. Nakon što sam poslao pisma raznim časopisima i novinama od kojih nisam dobio odgovor, 1989. godine odlučio sam pokrenuti vlastiti časopis pri Zakladi za jednostavnost u medicini. Nazvali smo ga Pojednostavljena znanost u medicini (Science In Medicine Simplified). U razdoblju od godine dana izašao je jedan re- dovni i jedan posebni broj, i besplatno su podijeljeni nekim istraživačkim centrima i medicinskim knjižnicama na brojnim sveučilištima.

Također smo se javili Nacionalnoj medicinskoj knjižnici sa zahtjevom da se časopis zavede u kompjuterski sustav Index Medicus, kako bi njegovom sadržaju mogli pristupiti i drugi istraživači. Obratili smo im se s molbom da nam pruže moguć- nost predstaviti našu "promjenu paradigme" gledišta u medi- cinskim istraživanjima. Odgovorili su nam da su dva broja časopisa premalo, ali da će razmotriti uvođenje časopisa kada izađe još jedan broj i kad bude izvjesno da će postojati konti- nuitet njegova izlaženja.

Treći broj je u to vrijeme bio u pripremi, pa kad je 1991. iza- šao, poslali smo našu prijavu i po dva primjerka svakog broja Nacionalnoj medicinskoj knjižnici. Časopisi se u vezi mogućeg uvođenja u Index Medicus razmatraju dva do tri puta godišnje. Odbor koji o tome odlučuje sastoji se uglavnom od znanstvenika NIH-a. Kad su se oni potkraj godine sastali i razmotrili naše nove informacije u medicini, bili smo odbijeni. Našim gledišti- ma nisu željeli pružiti mogućnost da se za njih čuje, mogućnost kakvu imaju svi drugi. NIH-ovi "mislioci" nisu htjeli da naše nove zamisli uđu u znanstvenu arenu i naposljetku dođu do javnosti. Vješto smo cenzurirani. Tada sam odlučio napisati prvo izdanje ove knjige i objaviti ga.

Otprilike šest mjeseci nakon odbijanja od strane Nacional- ne medicinske knjižnice, moja je knjiga objavljena i recenzira- na. To je jednostavnim riječima napisano objašnjenje u čemu

je glavna struja u medicini krenula krivim putem. Ovo je bila

knjiga koju sam, uz ostale znanstvene publikacije, poslao dok- torima Healy, Groft i Jacobs u NIH-u. Želio sam da shvate da mi oni nisu potrebni kako bi moja gledišta dospjela do javno- sti. Uvidio sam da je NIH sam sebi dovoljan i zadovoljan "lu- došću" izvođenja i ponavljanja uvijek istih istraživanja, bez pronalaženja lijeka za bilo koju od degenerativnih bolesti u ljudskom tijelu.

U travnju 1993. u Restonu u Virginiji održana je Međuna- rodna medicinska konferencija o biološkoj oksidaciji. To je jedna od konferencija koje sazivaju osobe koje se bave alterna- tivnom medicinom. Pozvan sam da održim govor odmah nakon predsjednika Udruženja. Predstavljen sam jednom od znan- stvenih tajnika NIH-a, dr. Edmundu Sargentu Copelandu, koji je bio pozvan kako bi pratio rad konferencije. Nakon mog pre- davanja o ulozi histamina kao glavnog regulatora vode u orga- nizmu, vrlo je ljubazno porazgovarao sa mnom o tome kako da se izborim za uvažavanje mojih gledišta. Poslao sam mu veći- nu mojih objavljenih materijala. Sreli smo se u njegovom ure- du u aveniji Westband. Učinio je sve što je mogao kako bi me organizator njihovih predavanja pozvao da održim govor pred njihovim članovima. Poziv nikada nije stigao.

Očigledno je da moje ideje predstavljaju prijetnju nastavku nekim od NIH-ovih pristupa medicinskom istraživanju. Stoga, naravno, ne žele dopustiti da se za moja gledišta čuje unutar zidova NIH-a. Oni bi htjeli da im svoja otkrića predstavim na način koji je njima prihvatljiv. Takvim stavom oni ustraju na svome.

Pokušao sam vas ukratko upoznati sa svojim naporima da lju- de kojima je povjerena odgovornost da se brinu o zdravstvenim interesima svih građana pridobijem za djelovanje za opće dobro. Kao što možete vidjeti, oni su, kao i obično, izabrali ugodnije rješenje. Sada je jasno da institucije koje koriste porezni novac (i veliki dio teško zarađenog dohotka svakog od nas) uopće ne mare za zdravlje i dobrobit ljudi. Postalo je očigledno da oni koji se pretvaraju da traže rješenja zdravstvenih problema ustva- ri iste čine još složenijima. Od sada biste vi, čitatelji ove knjige, morali postati odlučujuća snage koja će dovesti do promjena u zdravstvenom sustavu.

Očigledno je da sredstva za proučavanje vode kao prirod- nog lijeka nisu lako dostupna. Štoviše, čak i kad bi ta sredstva bila dostupna, čini se da istraživanje tog predmeta nije dovoljno privlačno sveučilištima i priznatim istraživačkim centrima. Pa ipak, neophodno je pokazati kakva je reakcija pacijenta na lije- čenje vodom kao prirodnim lijekom u slučajevima bolesti uzro- kovanih kroničnom dehidracijom. Potrebno je uvjeriti liječnike u klinikama unutar sustava zdravstva da promijene svoj sadašnji pristup liječenju. Studenti na medicinskim fakultetima ne uče ništa o brojnim ulogama vode u ljudskom tijelu.

Čini mi se da će predstavnicima glavne struje u medicini biti potrebno još mnogo "jednostavnih i izravnih" opažanja, poput onih u pismima koja su objavljena u ovoj knjizi, prije nego što će napustiti svoje načine liječenja. Metode kojima se danas služe odgovaraju jedino promoviranju proizvoda kemij- ske industrije. "Dvostruko slijepe probe na slučajno izabranim uzorcima" prilagođene su samo uspoređivanju jedne kemikalije s drugom, manje poznatom. Ta metodologija nije prikladna za kliničku procjenu "poremećaja uslijed nedostatka esencijalnih tvari", u ovom slučaju za učinke vode na brojne bolesti uzro- kovane dehidracijom. Fiziološko stanje tijela svakog pojedinca određuje početne simptome i komplikacije uzrokovane dehid- racijom. Zbog tog su razloga ova stanja dehidracije koja uzro- kuju razne simptome obično označavana kao razna bolesna stanja. Nakon što se upoznate s knjigom, bit će vam jasno o čemu govorim. Također ćete pročitati neka pisma čiji su autori imali velik broj ranih simptoma ovog nedavno prepoznatog nedostatka vode u tijelu.

Nalazimo se pred svitanjem novog doba u medicinskoj znano- sti. "Kronični manjak vode u tijelu izaziva najveći broj bolesti ljudskog tijela." Izvorni sklop ljudskog tijela daleko je složeniji

nego što možete zamisliti. Ako ga do danas nismo naučili održa-

vati, sami smo za to krivi. Nismo stali i zapitali se - ako se tijelo sastoji uglavnom od vode, kako će doći do svog građevnog ma- terijala ako vodu ne pijemo redovito? Sada znamo kada nas ono poziva na hitan unos vode. Moramo dobro razmisliti o ovoj informaciji. Naglašavanje uloge vode nije moja osobna promo- cija. Nema skrivenih motiva u njenom zagovaranju. Podijelite li ovu informaciju s ljudima do kojih vam je stalo, vi ćete od nje imati koristi.

Trenutno je ova knjiga jedini izvor lako shvatljivih infor- macija o kroničnoj dehidraciji. Trebali biste ju pročitati neko- liko puta kako biste shvatili svu dubinu nezamjenjivosti vode u

ljudskom tijelu. Napravite li to, i vi ćete postati iscjelitelj. U

ovoj knjizi ćete također naučiti da "tekućine" i "voda" nisu nužno uvijek ista stvar. Naučit ćete i o štetnim utjecajima dije- talnih napitaka.

Uvidite li da su informacije koje sadrži ova knjiga korisne, molim vas da dignete glas i pobunite se protiv mračne i ružne strane današnje medicine. Liječnici bi trebali pomagati ljudima da budu zdravi. Oni su se zakleli da će služiti čovječanstvu. Istina je da živimo u vremenu krilatice "posao je posao", ali moji kolege usmjereni na biznis nemaju pravo širokoj javnosti prikrivati jednostavnu poruku - "niste bolesni, žedni ste". Ne- maju pravo iskorištavati ljudsku bol i patnje za profitabilnu djelatnost, čemu u posljednje vrijeme svjedočimo.

Moram napomenuti da ne stavljaju svi liječnici korist ispred dobrobiti onih koji traže njihovu pomoć. Ovoj tvrdnji u prilog govori popis liječnika koji su napravili recenziju ove knjige. Tek vrlo mala manjina, koja je nažalost na vodećim položajima, našu plemenitu profesiju prikazuje u lošem svjetlu. Međutim, "kad dođe svjetlo, tama mora nestati". Kad ljudi počnu shvaćati da je voda sama po sebi najbolji prirodni lijek za brojne bolesti, crne ovce humane medicinske profesije svoj će posao morati potražiti negdje drugdje.

U prošlim vremenima liječnici su također bili i mislioci i fi- lozofi. Tek su nedavno postali prisiljeni pamtiti "probavljene" informacije kako bi mogli položiti ispite u bolnicama za obuku. Međutim, za čuvanje informacija postoje knjige, a mozak je stvoren da bi razmišljao. Kad se jednom oslobodimo tereta pam- ćenja tolikih pogrešnih informacija o bolestima koje predstavlja- ju komplikacije kronične dehidracije, liječnici će opet postati učenjaci i mislioci. Tada će njihove spoznaje biti uistinu pošto- vane i vrijedne zlata.

U nadi da u medicini započinje novo svijetlo razdoblje, za- želio bih sreću čitateljima ove knjige u njihovoj važnoj ulozi koju imaju u promjeni trenutnog stanja u zdravstvu. Sva pisma koja su objavljena u knjizi primjer su onoga što "voda kao lijek" može učiniti milijunima ljudi koji imaju iste simptome kronične dehidracije. Arogantna i neznalačka medicina ta će pisma odbaciti kao "anegdotalne izvještaje".

No, naći će se mnogo veći broj onih čije će oči progledati i koji će o svemu razmisliti. Oni će u svakom od objavljenih pi- sama otkriti potvrdu nove istine: "Niste bolesni, samo ste žed-

ni.". Istina je to koja najavljuje kraj današnjem obraćanju

medicine protiv interesa javnosti.

Ovu bi knjigu trebalo čitati kao "roman" o ljubavnom od- nosu vode i ljudskog tijela, i stoga nije namijenjena traženju sastavnih dijelova. Zato i nema kazalo pojmova.

Želio bih se zahvaliti svojoj supruzi Xiaopo na njezinoj po- dršci i pomoći ispunjenoj ljubavlju.

Želio bih izraziti zahvalnost pukovniku Robertu T. Sander- su zbog njegovih neumornih napora u posljednjih pet godina da prenese moje teorije o kroničnoj dehidraciji ljudima za koje je vjerovao da mogu pomoći njihovom širenju.

Želio bih se zahvaliti svima onima koji su mi obilato po- mogli i hrabrili me da nastavim i ne umorim se. Na kraju, za- hvalio bih se gđi Dorothy Heindel na tome što je uredila sve moje rukopise i knjige.

dr. med. F. Batmanghelidj, veljača 1995.