3

UNUTARNJA REVOLUCIJA

 

"Promjena u društvu je od drugorazrednog značaja, ona   ce  se dogoditi, prirodno,   neizbježno,  kada   vi  kao ljudsko biće izvedete-tu promjenu u sebi."

 

Razmatrali smo izuzetnu slozenost svakidasnjeg zivota, borbu, sukob, bijedu i zbrku u kojoj se covjek nalazi. Duk on doista ne shv(!ti narav i strukturu tc slozcnosti, kako je uhvacen u lu zamku, 11-.::ma sll,bode - kako slobode istra­ zivanja tako ni slobodc praccne vclikom radoscu u kojoj sc zbiva potpuno napustanje samoga s ;bc. Takva sloboda nijc moguca ukoliko postoji strah u ma kojem obliku, bilo na povrsini bilo u dubinama covjekovog uma. Ukazali smo na odnos izmedu straha, nzitka i zcljc. Da bi razumio strah, čovjek ga mora razumjeti.

Ovoga jutra razgovarat cemo o sredistu iz kojeg proizlaze nas zivot i naše djelatnosti, te je li uopće moguce promijeniti to srediste. Jer promjena, preobrazba, unutarnja revolucija je ocevidno nuzna. Da bismo izvrsili tu preobrazbu. moramo vrlo pomno ispitati  što je  nas zivot, ne bojati se njega, ne upustati se u teoretska vjerovanja i tvrdnje, već vrlu pomno promatrati  sto nas život uistinu jest  i  vidjeti je  li  maguce potpuno  ga  preobraziti. Preobrazavajuci  ga 

promjena  u  drustvu  je  od  drugorazrednog  značaja;  ona  ce se dogoditi  prirodno,  neizbježno,  kada  vi  kao  ljudsko  bice bivajuci  u  odnosu  s drugim,  izvedete  tu  promjenu  u  sebi.

Ovoga jutra razmatrat cemo tri sustinske stvari: sto je zivljenje? - zivot koji vodimo svakodnevno ; što je suosjećanje, ljubav? i trece, sto je smrt? Ovo  troje usko je  povezazano  -  razumijevajući  jedno,  razumjet  cćemo  i drugo  dvoje. Kao sto smo vidjeli, ne  možete razmatrati fragmente ztvota, izabrati dio zivota koji smatrate važnim i koji vam se svida, ili koji odgovara vasim težnjama, koji razmarate cjelinu zivota - koja ukljucuje smrl, ljubav i življenje, razmatrate fragment zivota  koji želite moramo znati da raspravljamo o nečem, razumnom, cjelovitom i svetom.

Uvidamo da u svakodoevnom zivotu odnosa postoji sukob, bol i patnja; postoji neprestana ovisnost o drugome, u kojoj ima samosažaljenja i uspoređivanja, to je ono što nazivamo življenjem. Molim vas dopustite mi da iznova ponovim da nas se ne tiču teorije, mi ne propagiramo nijednu teoriju, upravo suprotno, one uzrokuju još vecu  zbrku , veci  sukob. Mi se ne upustamo u mnijenje, u vrednovanje, u osuđivanje. Mi se iskljulčivo bavimo promatranjem onoga što se uistinu događa, kako bismo vidjeli moze li to biti preobraženo.

Covjek  moze vrlo jasno vidjeti u  svom svakodnevnom zivotu koliko je on protuslovan, koliko je zbrkan čovjekov zivot, kako ga sada zivi, apsolutno je besmislen, ali je jos uvijek surov, nasilan, hirovit, nesposoban da bude ozbiljan. Mi zivimo zivotom ogromne patnje od rodenja pa sve do smrti. To je cinjenica. Bez obzira koliko bilo spekulativnih teorija o toj Cinjenici, one na nju nece utjecati. Ono sto utjece na "ono sto jest" je sposobnost, energija, silina, strast s kojom covjek gleda tu cinjenicu. A covjek ne moze imati strast i silinu ako njegov urn juri za nekom obmanom, nekom spekulativnom ideologijom.

Mi  se udubljujemo  u  nesto  vrlo  slozeno za  sto vam je potrebna sva vasa energija, sva vasa paznja. Ne samo za vri­jeme dok ste u ovoj dvorani, već i kroz cijeli zivot, ako ste iole ozbiljni. Ono čime smo zaokupljeni je izmjena "onoga sto jest uzrok patnje, sukoba nasilja, ovisnosti o drugome - ne ovisnosti o prodavaču, lijecniku, postaru, već ovisnosti o nasem odnosu s drugim, kako psiholoske tako i psihosomatske. Ta ovisnost o drugome neprekidno rađa strah. Sve dok ja ovisim o tebi kako bi me podupirao, emocionalno, psiholoski iii dubovno, ja sam  tvoj rob i otuda strah. To jc cinjenica. Većina ljudskih bica ovisi o drugome, a u toj ovi­snosti postoji samosazaljenje koje nastaje kroz usporedi­vanje. Dakle, gdje postoji  psiholoska  ovisnost  o drugome - o vasoj zeni, iii o vasem  muzu - tu mora biti ne samo strah i uzitak, već i bol koja iz toga proizlazi. Nadam sc da ovo promatrate  u  sebi,  a  ne  da  samo slusate govornika.

Znate, postoje dva nacina slusanja: slusati  logično, cuti niz ideja, slagati se iii ne slagati se s njima; iii postoji drugi nacin slusanja, koje nije samo slusanje rijeci i znacenja tih rijeci, već takoder slusanje onoga sto se uistinu dogada u vama. Ako slusate na taj nacin, tada je  ono stu govornik kaze  u odnosu  s onim  sto slusate  u sebi;  tada  ne  slusate samo govornika - sto je nevazno -već cjclokupni sadržaj vlastitog bica. I ako slusate na taj način s istom silinom, u isto vrijemem i na istom stupnju, tada mi oboje sudjelujemo u onome sto se uistinu dogada, dijelimo to zajednicki. Tada imate strast koja ce preobraziti ono sto jest. No ako ne slusatce na taj nacin, svim svojim umom, svim svojiill srcem, tada ovakav susret postaje potpuno bcsmislen.

Razurnijevajuci "ono sto jest", ono zbiljsko, uzasan zivot koji covjek vodi, on uvida da vodi osamljen zivot - i mada moze imati zenu i djecu, u njemu se ipak odvija proces samo­ osamljivanja. žena, djevojka iii mladic, svi zapravo žive osamljeni; iako zajedno u istoj kuci, svi su osamljeni, s vlastitim ambicijama, vlastitim strahovima, vlastitom patnjom. Takvo zivljenje naziva se odnosom. T ponovo, to je cinjenica: vi imate svoju predodzbu  o njoj, a ona ima svoju predodzbu o vama i vi imate svoju vlastitu predodzbu o sebi. Taj odnos se zbiva izmedu tih predodzbi pa nije zbiljski odnos. Zašto covjek prvo mora otkriti kako se te predodzbe konstruiraju, kako nastaju, zasto uopce postoje, te sto znaci zivjeti bez takvih prcdodzhi. Ne znam jeste li ikada razmotrili je li moguć zivot U kojem nema prcdodzbi, nemla formula, te StO bi zivot bez predodzbi  imao biti.  Otkrit cemo.

Mi imamo rnnoga iskustva cijelo vrijeme. Svjesni smo ih iii ih nismo svjesni. Svako iskustvo ostavlja trag; ti  tragovi se gomilaju dan za danom i prerastaju u  predodzbu.  Netko vas uvrijedi i vi ste u tom trenutku već oblikovali prcdodzbu o toj osobi. Ili vam netko laska i predodzba je ponovno oblikovana. Tako svaka reakcija neizbježno stvara predodzbu. I buduci  je ona stvorena, je  li ju  moguce dokinuti?

Da bi se neka prcdodzba  dokinula, prvo moramo otkriti kako ona nastaje; pa  vidimo da, ako ne odgovorimo pri­mjereno na bilo koji izazov, on mora ostaviti  predodzbu. Nazovete li me budalom, odmah postajete moj neprijatclj iii vas prestanem voljeti. Kada me nazovete budalom, moram biti intenzivno svjestan u tom trenutku, bez izbora, bez osudjivanja, naprosto slusati sto govorite ..Ako izostane emocionalni odgovor na vašu izjavu, tada ćete vidjeti da se ne oblikuje nikakva preclznost.

Zato čovjek mora biti svjestan  svoje  reakcije i ne dati joj vremena da pusti korijen, jer ona ga trcna kacla ta  rcakcija pusti korijen, obiikovala je predodzbu. Dakle. mozete li to uciniti') Da biste to ucinili, potrebna vam je pažznja - ne tek sanjivo  lutanje kroz  zivot-  paznja  u  trenutku  izazova, svim vasim bicem, slusanje vasim srcem i vasim umom tako da mozete jasno vidjeti sto je receno  bila  to uvreda, i!i  laska nije - iii pak misljenje. o varna. Tada cete vidljeti da se predodzba uopce ne javlja. Predodzba je uvijek o onome sto se dogod!lo u  proslosti.  Ako je  ta  predodzba  ugodna.  drzimo je se. Ako je bolna, zelimo je se otarasiti. Tako nastaje zelja; Jednu  stvar zelimo zadržatl, drugu odbaciti; a zelja uzrokuje sukob. Ako ste  toga  svjesni,  posvecujuci  tome  paznju  bez ikakvog izbora, naprostO promatrajuci, tada to mozcte  otkriti da ne živite prema nekom psihologu, svecu  ili autoritetu...  Da biste otkrili istinu, morate biti potpuno slobdni od svega toga, morate stajati sami. A stajati sam, znaci okrenuti leda  drustvu.

Ako ste pazljivo promatrali  sami sebe, vidjeli ste da je dio vseg mozga, evoluirao tisucama godina, proslost .proslost  koja je iskustvo, pamcenje.  U toj proslosti postoji sigurnost. Nadam se da sve to gledate u sebi. Proslost uvijek odgovara trenutacno; a odgoditi odgovor proslosti kada se susretnete  s izazovom,  tako  da postoji vremenski  razmak između izazova  i  odgovora,  znaci  dokinuti  prcclodzbu.  Ako se to  ne  dogodi,  uvijek  ćemo  zivjeti  u  proslosti, a u  proslosti  nema  slobode. Dakle, to je  nas zivot; neprestana  bitka,  proslost  preoblikovana  sadasnjoscu  koja prelazi  u  buducnost  -  sto je  jos  uvijek  kretanje  proslosti, o  preobl!k va o:  Sve  dok  se  to  kretanje  odvija,  covjek nikako ne moze b1t1 slobodan, uvijek mora biti u sukobu  u patnji,  u  zbrci,  u  bijedi.  Može  li  odgovor  proslosti  b'iti odgoden, tako da ne bude trenutacnog     oblikovanja predodzbe?

Mi moramo promatrati zivot kakav on jest,  tu beskrajnu trku i bijedu tobožnjeg boljeg  u neko religiozno praznoverje i u obozavanJe države, iii u razlicite oblike zabave. Moramo promatrati  kako covjek  bjezi  u  neuroze  - jer  neuroza  nudi izuzetanosjecaj   sigurnosti.  Covjek  koji  "vjeruje'' je  neurotičan; covJek kOJI obozava prcdodzbu je neurotican. To su  neuroze  u  kojima  ima  mnogo  sigurnosti,  a  to  ne  donosi korjenitu revoluciju u covjeku. Da biste izvrsili tu revoluciju, morate promatrati bezizborno,  bez ikakvog iskrivljavanja zeljom, uzitkom ili strahom - morate naprosto zbiljski promatrati sto vi jeste ne bjezeci. I nemojte imenovati ono sto vidite, naprosto promatrajte. Tada cete imati strast, energiju, kako biste promatrali, a u tom promatranju zbiva se ogroma promjena.

Sto je ljubav? Mnogo o njoj govorimo - ljubav prema Bogu, ljubav prema covjecanstvu, ljubav prema domovini, Jlubav prema obitelji- a ipak, cudno, tu ljubav prati mdnja. Volite svog boga, a mrzite tudeg boga. Volite svoju naciju, svoju obitelj, ali ste protiv druge obitelji, protiv drugc nacije . I sve vise i vise, svuda u svijetu, ljubav se povezuje sa seksom. Mi ne osudujemo, ne prosudujemo, ne vrednujemo; mi naprosto promatramo sto se uistinu dogada; a ako znate kako promatrati, to vam daje ogromnu energiju.

Sto je  ljubav i sto je  suosjecanje?  Rijec "suosjecanje" znači  osjecanje  za  svakoga, brigu  za  sve - ukljucujući  i zivotinje  koje  ubijate  da biste  ih jeli.  Pogledajmo  prvo  sto uistinu jest-  ne sto bi trebalo biti- Uvidajući sto uistinu jest, u svakodnevnom zivotu. Znamo li sto znaci voljeti ili Znamo samo za uzitak i zelju, koje nazivamo ljubavlju? - naravno da uz  uzitak, uz zelju, ide nježnost, briznost, osjecajnost  i  tako dalje. Pa je li ljubav uzitak, zelja? Ocevidno je da za vecinu nas jest.  Covjek ovisi o svojoj zeni, voli svoju zenu, a ipak, pogleda  li  ona  koga  drugog, on  se razljuti,  postane  fru­striran, jadan  - i konacno, tu je brakorazvodni sud. To je ono sto nazivate ljubavlju! -a ako vam zena umre, nadete drugu. Toliko je  velika  ta ovisnost. Covjek se nikada ne pita zasto ovisi  o  drugome  (govorim  o  psiholoskoj  ovisnosti).  Zagledate  li  se u  to, vidjet  cete  koliko  ste usamljeni,  duboko  u nutrini,  koliko  ste  frustriran1  i  nesretni.  Vi  ne  znate  sto učiniti s tom usamljenoscu,  tim osamljivanjem, koje je oblik samoubojstva. I tako, ne znajući sto vam je ciniti, vi ovisite. Ta ovisnost vam pruza veliku  utjehu  i druzenje, no kada se to  druzenje  malo  poremeti,  postajete  liubomorni,  bijesni.

Da li biste poslali svoju djecu u rat kad biste ih voljeli? Da li biste im dali izobrazbu kakvu sada imaju, obrazujući ih samo tehnoloski, kako biste im pomogli da dobiju posao, poloze nekoliko ispita, a zanemarujuci ostatak cjeline ovog cudesnog zivota? Pomno se brinete za njih do njihove pete godine, a poslije toga ih bacite vukovima. To je ono sto nazivate ljubavlju. Ima li ljubavi ako postoji nasilje, mrznja, antagonizam?

Pa sto cete uciniti? Unutar tog nasilja i mrznje nalazi se vasa krepost i vasa nehajnost. Tek kada ih opovrgnete, po­ stajete kreposni. To znači uvidjeti sve implikacije onoga sto ljubav jest; tada stojite sami i sposobni ste za ljubav. Slusajte ovo jer to je istina. Ako je ne zivite, istina postaje što  cujete nešo islinito i zanemarite  to,  time  uzrukujete  jos jedno protuslovlje u zivotu i stoga vise bijede. Ako, to slušajte svojim srcem i svim svojim umom  iii uopce nemojte slusati. No  posto ste ovdje, vi slusate, nadam  se!

Ljubav nije  suprotnost nicernu.  Ona  nije  suprotnost rnrznji iii nasilju. Cak i ako ne ovisite ni o kome i zivite vrlo kreposnim zivotom - bavite se socijalnim radom. demonstrirate gore· dolje po ulici - ako nemate ljubnvi, to nema nikakve vrijednosti. Ako volite, tada  mozete  ciniti  sto hocete. Jer covjek koji voli, ne cini greske iii ako se grba pojavi, on je odmah ispravlja. U covjeku koji voli nema ljubomore, nema griznje savjesti; u  njemu  nema  prastanja, jer ni u jednom trenutku se ne javlja nešto sto bi trebalo oprostiti. Sve to zahtijeva  duboko istrazivanje, veliku  brigu i  paznju. No vi ste uhvaceni  u  zamku, a ako vam netko  na to  ukaze,  vi  se  ne  obazirete. I tako se ratovi i mrznja nastavljaju.

Pitam se kako gledate na smrt; ne teorctski, već sto ona zbiljski za vas znaci - ne kao nesto sto će neizbjdno doci kao posljedica nesrece, bolesti iii starosti. To se dogadja  sva kome: starost  i stanja koje prate starost, da se pokusa biti ml pruziti nadu. Jeste li se ikada zagledali u svoj očaj da bi te vidjeli zasto postoji? Postoji zato jer se usporeduJete s nektrn drugim, jer  zelite zadovoljiti, postati, biti, postici.

Jedna od cudnih  stvari u zivotu je  nasa  uvjetovanost glagolorn "biti". Jer u njemu je prisutna prošlost, sadašnjost i buducnost. Svo religijsko uvjetovanje se ternelji na glagolu "biti". Na njernu se ternelji svaki raj i pakao, sva vjerovanja, svi spasitelji, sva pretjerivanja. Moze li ljudsko bice zivjeti bez tog glagola sto znaci zivjeti i nemati proslost, nemati buducnost? To ne znaci "zivljenje u sadasnjosti" vi ne znate sto znaCi zivjeti u sadasnjosti. Da biste u potpunosti zivjeli u sadasnjosti, rnorate poznavati narav i strukturu proslosti ·koja ste vi  sami. Vi  rnorate sebe poznavati toliko potpuno, da ne postoji nikakav skriveni ugao; to "sebe" je proslost, i to sebstvo raste na glagolu "biti", postati, postići, zapamtiti. Otkrijete sto znaci zivjeti bez tog glagola psiholoski, iznutra.

Sto znaci smrt? Zasto je se tako strahovito plasimo? Po cijeloj Aziji !judi vjeruju u reinkarnaciju; u tome postoji velika nada - ne znam zasto - !judi nastavljaju pricati i pisati o tome. Kada pogledate tu stvar koja ce se inkarnirati, sto je ona? - sva proslost, sva vasa bijeda, sva vasa zbrka, sve ono sto ste vi sada? I mislite da je to "vi" (vi ovdje konstite riječ "dusa") nešto postojano. Irna li u zivotu ista posto­jano? Vi biste zeljeli imati nesto postojano i take odmicete smrt daleko od sebe, nikada ne gledate u nju, jer ste upla­seni. Tada imate ''vremena" - vremena između onoga sto jest i onogra sto ce se neizbježno dogoditi.

Ili projicirate  svoj zivot  u  sutrasnjicu  i ostajete ovakvi kakvi ste sada, nadajući se da će nastupiti nekakvo uskrsnuće, inkarnacija, iii umirete svakoga dana; umrite svakoga dana samome sebi, svojoj bijedi, svojoj patnji; otklonite taj teret svakoga dana kako bi vam urn  mogao biti svjež, mlad i  nevin.  Rijec "nevinost" znači  ''ne moci  biti  povrijeđen".

Imati urn koji ne moze biti povrijeden ne znaci da je on izgradio snazan  otpor- bas suprotno, takav urn  umire za sve sto je znao a u cemu je bilo sukoba, uzitka i boli. Tek tada urn je nevin; sto znaci da moze voljeti. Ljubav nije stvar sjecanja,  vremena.

Dakle ljubav, smrt i zivljenje nisu razdvojeni, već su jedna potpuna cjelina, i u njoj je razumnost. Razumnost nije moguca kada postoji mrznja, ljutnja, ljubomora, kada postoji ovisnost koja rada strah. Gdje ima razumnosti, zivot postaje svet; postoji ve!ika radost imozete ciniti sto hocete; ono sto tada ucinite je  kreposno, istinito.

Mi ne znamo sve to - mi znamo samo svoju bijedu - i ne znajući, pokusavamo pobjeci. Kad barem ne bismo bjezali, već mogli zbiljski promatrati, nikada ne uzmicati cak ni djelic od "onaga sto jest" imenujuci, osudujuci iii prosudujuci to -  već  mogli   naprosto   gledati  to.  Da  biste   nesto  gledali, potrebna vam je briznost  - briznost znaci suosjecanje. Zivot koji se zivi  tako  velicanstveno  i  potpuno  moze tada zaci  u nesto o cemu ćemo razgovarati  sutra, a to je meditacija. Bez polaganja  takvog tcmelja,  meditacija je  samohipnoza. Polo­ziti taj temelj znaci  da ste razumjeli  ovaj cudesni  zivot, pa imate um  u  kojcm  nema  sukoba  i vodiča zivot suosjecanja. ljepote  i  stoga  reda.  Ne  reda  nekog  plana,  već  reda  koji nastupa  kada  razumijete sto je  nered - a  što je vas zivot. Vas zivot jest  u neredu. Nered je protuslovlje, sukob suprotnosli. Kada shvatite taj nered  u  sebi, tada  iz njega  proizlazi  red - red  koji  je  precizan,   matematicki,   u   kojem   nema   iskrivljavanja. Sve to zahtijeva jedan  meditativan um, urn koji je sposoban gledati  u   tisini.

Sugovomik: U jednoj od svojih knjiga kažete da su cuda medu stvarima koje je najlakse učiniti. Zamolio bih vas da kažete nešto vise o cudima  koja sle spomenuli.

KRISHNAMURTI: Volio bih kada ne biste citirali iz neke knjige - ukljucujuci govornikovu. (Smijeh.) Ja to  doista mislim, ozbiljno. Ne citirajte nikoga. Jedna od najstrasnijih stvari koju  mozete ciniti jest  da zivite od ideja drugih ljudi.

A ideje nisu istina. "U jednoj od knjiga je receno da je cinjenje cuda najlaksa stvar na svijetu" - pa, zar nije tako? Nije li cudo to sto vi sjedite tamo a ja ovdje i sto razgovaramo? Jer ukoliko budete slusali bez napora, znat ćete sto znaci zivjeti potpuno, cjelovito; aka budete zivjeli na taj nacin, to je cudo, najvece od svih cuda.

Sugovomik:  Ovdje nisam bio dvadesetsedam godin  a  vratio sam se prije otprilike tri mjeseca. Uočio sam da ovdj nastaju silni strahovi. Iz vlastitog promatranja  i promatranja  SVOjih prijatelja  stekao sam uvjerenje da mafija preuzima  vlast / da se razvija jedna  posvemasnja Policijska država. Možete ll pomoći nama kao pojedincima,  dati nam kljuc za borbu prottv takvog stanja? Uvidam da ce se biti teško boriti, takoder uvidam  da   ukoliko se  budemo  borili, možemo  zavrsiti  u zatvoru.  Sto svaki individuum može sam učiniti kako bi se suprotstavio tim užasnim silama?

KRISHNAMURTI: Gospodine,  ova nije izbjegavanje pi­tanja, no: mozete li  vi  kao individuum zivjeti u  miru? Jeste li vi uopce individuum? Vi mozete imat1 banku, mozete imati kucu, obitelj i tako dalje, no jeste li vi indviduum? Individuum znaci onaj koji je u sebi nedjeljiv, a nefragmentaran. No mi jesmo fragmentarni, rascjcpkani, pa stoga nismo individuumi. Ono sto je drustvo to smo i mi. Ml smo stvorili ova drustvo. Pa kako onda moze jedno rascjcpkano ljudsko bice učiniti bilo sto osim doci u stanje u kojem je ono potpuno cjelovito? Tada nastupa posve drugacija vrsta djelovanja. No sve dok djelujemo u fragment!ma, neizbježno cemo stvoriti jos veći kaos u svijetu. Siguran sam da ovaj odgovor ne zadovoljava nikoga; Vi želite KLJUČ, a kljuc je u vama. Vi morate iskovati taj kljuc.

Sugovomik: Ali  vremena je  malo i čini se da ja  nisam u stanju otkriti STO zapravo  treba poduzeti  u svezi s tim?

KRISHNAMURTI: "Vremena je malo" - mozete li se pro­mijemti trenutacno? Ne mijenjati se postupno ili sutra. Mozete li opaziti "cjelovit" zivot u kojem postoji ljubav - sve ono o cemu smo govorili ovoga jutra- trenutacno? Govornik kaze da jedino to treba učiniti - promijeniti se polpuno, korjenito.'. trenutacno. Da biste to ucinili, morate promatrati svim svojlm srcem i umom; ne bježati u bilo sto naciona lizam i i svoja vjerovanja; otklonite sve to u jednom  dahu i postamte u potpunosti svjesni. Tada nastupa korjenita promjena, trenutacno, a iz te trenutacne prcobrazbe, djelovat cete na Jedan posve drugaciji nacin.

Sugov rnik: Ima li ljubav svoj predmet? Može li se voljeti samo ]edna osoba u životu?

KRISHNAMURTI:  Jeste  li culi  pitanje?  Mozete  li  istodobno voljeti jedno  i  mnoge?  Kakvo cudno pitanje.  Ako volite, onda volite jedno i mnoge. No mi ne volimo. Gospodine, mnogi  mogu  pomirisati  cvijet  koji  mirise  -  iii ga pomiriše samo  jedan - no cvijet o tome ne brine, on je  tu. A to ljepota ljubavi: on moze davati jednome iii mnogima. To je  moguce  samo ako  postoji  suosjecanje,  ako  nema ljubomore, ambicije, uspjeha; a to je poricanje svega onona sto je  covjek izgradio u sebi  iii oko sebe. Kroz  negaciju nastupa  ono poz!livno.

Santa  Monica,  Calz(ornia,  7.  oiujka  1970.