9

ISTINA

"Istina nije ono stanje koje vodi razumijevanju onoga što jest"; otvara put ka istini  

Postoji nekoliko stvari o kojima bismo trebali razgo­ varati, kao sto su izobrazba, znacenje snova, te je li uopce moguce, zivcci u svijetu koji je postao toliko mehanican i imitativan, da um ikada bude slobodan. Tom problemu se mozemo pribliziti zadubljujuci se u pitanje moze li urn biti
•slobodan od svakog osjecaja  saobrazenosti.  Mi moramo
razmotriti cjelokupni problem opstojanja, ne jedan  njegov dio, ne samo tehnicku stranu zivota i zaradivanje za zivot, vee takoder moramo razmotriti cjelokupno pitanje o tome kako preobraziti drustvo; je li to moguce uciniti pobunom, ili  postoji  drugacija  vrsta  unutarnje  revolucije  koja  ce ncizbjctno  proizvesti  drugaciju  vrstu  drustva. Mislim  da bismo sc trcbali udubiti u to, pa sc potom suoCiti s pitanjcm meditacijc. Jer- oprostite mi sto taka kazem- mislim da vi . ne znate sto je obuhva6eno meditacijom. Ve6ina nas je citata
o njoj ili nam je bilo receno sto je ona, pa smo je pokusali upraznjavati. Ono sto govornik ima reCi o meditaciji maze sc kositi sa svim onim sto znate, upraznjavatc iii ste iskusili. Ne mozete tragati za istinom; stoga je nuzno razumjeti smisao traganja. Dakle radi se o jednom vrlo slozenom pro­ blemu; meditacija zahtijeva najvisi vid osjetljivosti, izuzetan kvalitet tisine, koja nije izazvana, stvorena putem discipline ili odnjegovana. A to moze nastupiti, ili se zbiti, jedino kada razumijemo, psiholoski, kako zivjeti, jer nas je zivot, kako ga svakodnevno zivimo, u sukobu; on je niz saobrazavanja, kontroli, potiskivanja, te pobuna protiv svega toga.

Mi .s o n vi nuti na drustvo, moralnost, koji sc temelje na nasilju. Sv1 m1 to znamo. Od djctinjstva smo odgajani da bud7 o na ilni, da ?ponasamo, da se saobrazavamo  svjc­ sno 1h nesvjesno. M1 ne znamo kako iz toga izici. Govorimo si kak jc _t.o .n moguce co.vjek mora biti nasi ian, no nasilje sc_vmoze Cinlti s navuccmm rukavicama, uljudno i tome sl1cno. Da le mi vse n ra.mo z dubiti u to pitanjc nasilja, jcr kako  uopce moze b1t1 IJubavi  bcz  razumijcvanja  nasilja  j

118

straha? Moze li se urn koji je prihvatio saobrazavanje dru­ stvu, nacelu, drustvenoj moralnosti koja uopce nije nikakva moralnost, um koji je religijama bio uvjetovan da vjeruje - usvojivsi ideju Boga, iii odbacivsi je - moze li se on oslobo­ diti bez ikakve borbe, bez ikakvog otpora? Nasilje rada jos vise nasilja; opiranje sarno stvara druge oblike iskrivljavanja.

Svoj vlastiti urn mozete prornatrati bez Citanja knjiga iii slusanja profesora iii "svetaca". Na koncu, to je potetak sa­ mospoznaje: spoznavati sebe, ne prema nekorn psihologu iii psihijatru, vee promatrajuci samoga sebe. Mozete vidjeti koliko snazno je uvjetovan vas urn - tu su nacionalizam, rasne i klasne razlike, itome slitno. Ako ste toga svjcsni, potinje osvjestavanje tog uvjetovanja, te sveobuhvatne pro­ pagande u ime Boga, u ime komunizrna iii tega drugog, koje nas je oblikovalo od djetinjstva, stoljece za stoljecem. Posta­ juci toga svjesnim, moze li urn dokinuti svoju uvjetovanost, osloboditi sc svakog osjecaja saobrazenosti i biti slobodan?

Kako to uciniti? Kako mogu ja, iii vi, postati svjcsnim,

znajuCi da nam jc urn snazno uvjetovan, ne sarno povrsinski, vee i dubinski? Kako skrsiti tu uvjetovanost? Aka to nije moguce, vjecno cemo zivjeti saobrazavajuci se - cak i ako se pojavi nov obrazac, nova drustvcna struktura iii nov splet vjerovanja, nove dogmc i nove propagande, i dalje se ra.<:li o saobrazavanju. A da.bi uopce bilo ikakve drustvene prci­ mjene, mora biti drugatije izobrazbe - takve koja nece djecu odgajati za saobrazavanje ··

Dakle pitanje je sljedece: kako se urn rnoze osloboditi svoje uvjetovanosti? Ne znam jeste li to ikada pokusali, zasli u to vrlo duboko, ne samo na svjesnoj razini, vee i u dubljim slojevima svijesti. Zapravo, je li to dvoje odijeljeno?  Iii se radi o jednom kretanju, u kojem smo mi svjesni samo povr­ sinskog kretanja, izobrazenog za saobrazavanje zahtjevima odredenog  drustva  iii  kulturc?

Kao sto smo rekli prije neki dan: mi ne slusamo tek mnostvo rijeci, jer to uopce nema nikakve vrijednosti. Vee sudjelujuci u onome o temu se govori, dijeleCi to zajedni-

119

cki, radeCi zajednicki, sami za sebe cete otkriti kako promatrati ovo cjelokupno kretanje, bez odjcljivanja, bcz podjele; jer gdje god postoji bilo kakva podjela - rasna, intclektualna, emocionalna iii podjcla na oprecnosti, na "ja" i "ne-ja", na Vise Sebstvo i nize scbstvo i tako dalje - on a neizbjezno mora uzrokovati sukob. Sukob je rasipanje energije, a da biste razumjeli sve ovo a cemu govorimo, potrebno vam je puno energije.

BuduCi da je urn toliko uvjetovan, kako on maze pro­ matrati samoga sebe, bez podjele na promatraca i ono sto se promatra? Prostor izmedu promatraca i promatranog, vremenski razmak, jest protuslovlje i sama srz podjcle. Stoga, kada se promatrac odijcli od onoga sto promatra, on ne samo da djeluje kao cenzor, vee i uzrokuje tu podvojenost iz koje proizlazi sukob.

Moze li um  promatrati  samoga sebe bez podjele na pro­

matraca i promatrano? Razumijcte li problem? Kada u sebi promatrate ljubomoru, zavist - koje su vrlo cesto prisutnc u varna - i svjesni ste ih, uvijek postoji promatrac koji kaze: "Ne smijem biti ljubomoran." lli taj promatrac navodi razlog zasto je ljubomoran, opravdavajuci sc- nije li tako? Postoji promatrac i ono sto se promatra; pwrnatrac prorrlatra ljubomoru kao ndto odijeljcno od scbc sto on nastoji kontrolirati, ccga sc pokusava otarasiti; tako nastaje sukob izmcdu promatraca i onoga sto sc promatra. Promatrac jc jcdan od mnogib fn1gmcnata od kojih smo sacinjcni.

Komuniciramo li? Razumijete li sto mislimo pod ko­ munikacijom? To znaci dijcliti ndtl) zajednicki, a ne tck razumjeti to verbalno, intelcktualno uoCiti bit. Nc postoji nikakvo intclektualno razumijcvanjc bilo (ega; osobito kada se bavimo velikim temelj nim lj udskim problcmima.

Kada doista uvidate istinu, da svaka podjela neizbjezno rada sukob, vidjet cete da jc on rasipanje energije pa stoga uzrokuje iskrivljavanjc i nasilje, te sve ostalo sto ::;lijedi iz sukoba. Kada to doista razumijctc - nc verbalno, vee zbiljski

-  tada cete vidjeti kako promatrati  bez vrcmenskog  razmaka

i prostora izmedu promatraca  i onoga sto se prornatra; vidjet cete   kako   promatrati   uvjetovanje,    nasilje,   ugnjetavanje, surovosti,  grozne  stvari  koje  se  dogadaju  u  svijetu  ivarna samirna.  Cinite  li to  dok  razgovaramo?  Ne recite  "da", jer to je  jedn A . p,aj    :h.r.s Y, ri; promatfai.fbii'r'p; i.11 lra a: '!' bez  onaga  koji  verbalizira,  bez  entiteta  koji je  pun  znanja koje je proslost, bez prostora izmedu promatraca  i onaga sto se  promatra.  Ucinite  to  -  promatrajte  drvo,  oblak,  ljepotu proljeca, rnladi list - i vidjet cete kak:va je  to cudesna stvar. No tada cete vidjeti i to da nikada prije niste vidjeli to drvo,

nikada!

Kada promatrate, vi uvijek promatrate s predodzborn ili

putem predodzbe. Vi imate predodzbu, kao znanje, kada glcdate drvo iii kada gledate svoju zenu ili muza; vi imate predodzbu o tome tko je ana iii tko je on, stvaranu dva­ deset, trideset i1i cetrdeset godina. Dakle jedna predodzba gleda drugu predodzbu i te predodzbe grade svoj vlastiti odnos; stoga nema nikak:vog zbiljskog odnosa. Prepoznajte tu vrlo jednostavnu Cinjenicu, da mi na gotovo sve u zivotu gledamo s nekom predodzbom, s nekom predrasudom, s nekom unaprijed smisljenom idejom. Nikada ne gledarno novim ocima; nas urn nikada nije mlad.

Mi moramo promatrati sami sebc         koji smo dio nasilja

-   tc beskrajno  traganje za uzitkom  s njegovim  strahovima, s njcgovim   frustracijama,   s  agonijom   usamljenosti,    nedo­ statkom  Ijubavi, ocajem. Promatrati  tu cjelokupnu  strukturu sarnoga  sebe bez promatraca,  vidjeti je  kakva jest  bez ika­ kvog iskrivljavanja, bez ikakvog prosudivanja, osudivar1da ili usporedivanja  - sto je  sve kretanje  promatraca,  "ja" i  "ne­ ja"  - zahtijeva  najvisi vid discipline. Mi rijec "disciplina" ne upotrebljavamo  u  smislu  saobrazavanja  ili prisiljavanja-  ne disciplina kao nesto proizvedeno  putem  nagrade i kazne. Da biste bilo sto promatrali - svoju zenu, svog bliznjeg iii oblak

-   morate imati urn koji je vrlo osjetljiv; samo to promatranje

donosi  svoju vlastitu  disciplinu,  koja  nije  saobrazavanje. Stoga najviSi vid discipline nije nikak:va disciplina.

Promatrati  ono  sto nazivamo  nasiljem  bez  podjele,  bez promatraca, sagledati svoju uvjetovanost, strukturu vjcro­ vanja, mnijenja, predrasude, znaci steCi uvid u ono sto vi jeste;  odnosno  u  "ono  sto jest".  Kada  to  promatrate  a eostoji podjela, vi kazete: "Nemoguce je  promijeniti  se." Covjek je ovako zivio tisucljetima i vi nastavljate tako zivjeti. Govoriti "to je nemoguce", lisava covjeka energije. Sarno kada uvidate sto je moguce u najvisem obliku, mo:lete imati

obilje energije.

Dakle nuzno je zbiljski promatrati "ono sto jest", ne pre­ dodzbu koju imate 0 "onome sto jest", vee ono sto vi uistinu jeste; nikada ne govoreci "ovo je ruzno" iii "lijepo". Vi znate sto ste jedino kroz usporedivanje. Vi kazetc: "priglup sam", ll usporedbi s nekim tko je vrlo inteligcntan, vrlo ziv. Jcs!c li ikada poku.Sali zivjcti zivotom li cnim usporcdivanja scbc s bilo kim iii s bilo cim drugim? Kada to ucinite, sto stc vi? Vi stc tada "ono sto jest". Tada to mozcte nadici, otkriti sto je istina! Dakle ovo cjelokupno pitanjc oslobadanja uma od uvjetovanosti lezi u tome kako um promatra.

Ne znam jestc li se ikada zapitali sto je ljubav,  iii razmiSijali o njoj iii sc u  nju zadubili? Jc li ljubav uzitak? Je li  ljubav zelja?  Je  li  ljubav  nesto  to  trcba  njegovati,  ncsto sto je drustvo ucinilq vrijednim postovanj;1? Ako je  ona uzit.ak, sto ocevidno i jest, izvuccn  iz svcga  sto stc proma­ tralt - ne samo spolni uzitak, vee i moralni uzitak, uzitak postignuea,  uspjeha,  uzitak  postajanja,  bivanja   nekim,.sto podr z.umijeva nadmetanje i saobrazavanje je Ji to ljubav? AmbJCIOZan covjek, cak i covjek koji kazc: "moram pronaci istinu",  koji  slijedi  ono  sto smatra  istinom,  moze  lion  znati

sto je  ljubav?

Ne bismo li trebali inteligcntno istraziti sto jc ona'! - to j s.t, uvidanjem sto ona nijc, kroz ncgaciju dospjcti do po­ Zitivnog. Poricanjem onoga sto nijc Jjubav. Ljubomora  nijc l ubav; p<:mcenjc nekog uzitka, spolnog iii nckog drugog, ni.jc ljubav; n.1cgovanjc krcposti, ncprcstani n lp(lr u nasiojauju da se bude plemenit,  nije  ljubav. Ikada  kazctc: "vnlim  tc",

122

sto to znaci? Predodzbu  koju  imate o njemu  iii njoj, spolne uzitke  i sve sto uz to  ide, utjehu,  druzenje,  nikada  ne biti sam i plasiti se biti sam, uvijek htjeti biti voljen, posjedovati, biti  posjedovan,  dominirati,  potvrdivati  se, biti  agresivan  - je  li sve to  Jjubav?  Ako  uvidate  apsurdnost  toga, ne  ver­ balno,  vee  kakvo  to  uistinu  jest,  sav  besmisao  pricanja  o ljubavi- Jjubavi prema domovini, ljubavi prema Bogu - kada uvidate  svu  culnost  toga  - mi  ne  osudujemo  seks,  mi  ga promatramo - kada to zbiljski promatrate onakvo kak.-vo jest, tada  uvidate  da je  vasa  ljubav  prema  Bogu  proizasla  iz straha, vasa vikend-religija je strah. A da biste to promotrili u  cjelini,  ne  smije biti  podjele. Tamo gdje  nema  nikakve podjele postoji dobrota; ne morate njegovati dobrotu. Dakle maze  li urn  -urn koji ukljucuje  i mozak,  cijelu tu strukturu

-   u  cjclini  promatrati  ouo sto sc naziva  ljubavlju, sa  svom

njenom razornoscu, sa svom njenom niStavnoscu i njcnom gradanskom osrcdnjoscu? Da bi to promatrao, on mora poreci sve sto nije ljubav.                                                    ·

Znatc, postoji velika razlika izmedu radosti i uzitka. Mozete pothranjivati uzitak, puna razmisljati o njemu i uzi­ vati jos vise. Juccr stc u nccemu uzivali i o tome mozete razmisljati, preZ.Vakavati to pa cete htjeti da se sutra ponovi. U uzitku postoji motiv koji ukljucuje posesivnost, domina­ ciju, saobrazavanje i ostalo tome slicno. Vclik uzitak crpi sc iz saobrazavanja Hitler, Mussolini, Staljin i ostali, nagnali su ljude na saobra:lavanje, jer u njemu postoji velika sigur­ nost, zasticenost. Kada uvidate sve to, kada ste slobodni od toga - zbiUski, ne verbalno, nikada niste ljubomorni, nikada ne dominirate niti ste posjedovani - kada je urn zbrisao sve to, tada znate sto je ljubav - ne morate za njom tragati.

Kada  urn shvati znacenjc  rijeci "ljubav", tad a cete zasi­

gurno pitati: sto je smrt? Jer ljubav ismrt idu zajedno. Ako urn ne zna kako umrijeti za proslost, on ne zna sto je ljubav. Ljuhav nijc vremcnita, ona nije ncsto cega sc trcba sjccati

-   nc mo'Zctc sc sjccati radosti i njcgovati jc; ona dolazi nepozvana.

123

Dakle, sto je smrt? Ne znam jeste li ikada promotrili smrt, ne umiranje nckog drugog, vee umiranje vas samih. To jc jedna od najtezih stvari, a nc poistovjecivati se s neCim. Ve ina na se poistovjecuje sa svojim namjestajem, sa svoJom kucom, sa svojom zenom ili muzem, sa svojom vladom, sa svojom zcmljom, s predodzbom koju imamo 0 scbi,  poistovjccujuci  sc s  nccim  obuhvatnijim  -  to  obu­

:atnije oze. b!ti. veca plemenska  svijest, odnosno  nacija; III se poistovjeCujete s nekom odredenom OS'Jbinom  iii pre odzbom. Ne poistovjecivati se sa svojim namjestajcm, sa SVOJim znanjem, sa svojim iskustvima, sa svojim vjdtinama i sv jim.tehnoloskim znanjem kao znanstvenik iii inzenjer, dokmutt svako poistovjecivanje, oblik je smrti. Ucinite to jednom i otkrit cete smisao toga: ne gorCinu, nc bcznadnost, ne osjecaj ocaja, vee jedan izuzetan osjecaj - urn koji je potpuno slobodan promatrati i stoga zivjcti.

Nazalost, mi smo zivot odijelili od smrti. Ono ccga se mi plasimo jest "ne zivjeti" - ovog "zivljenja" koje nazivamo zivotom .. A kada zbiljski ispitatc sto je to zivljcnjc, nc tcoretsk1, vee kada ga promotrite svojim ocima i svojim usima, sa svim  sto imate,  tada  uvidate  kako jc  ono jadno, be nacajno, nistavno, plitko; mozcte posjedovati rolls-royce, vehku kucu, ljupki vrt, titulu, zvanje, no iznutra je vas zivot vjccna hitka, neprestana borba, s protuslovljima, oprccnim zeljama,  mnostvom  htijenja.

To je ono sto nazivamo zivljcnjcm i ono ccga sc clrzimo. Sve sto ga  dokida  -  ukoliko  se  niste  strahovito  poistovjetili sa svojim tijclom - nazivamo smrcu; mada fizicki organizam takoder  skoncava.  I  buduCi  da  sc plasimo  skoncavanja,  ima­

m? svakojaka vjerovanja.  Svc su  to bjegovi  - ukljucujuCi

remkarnaciju. Ono sto je bitno jest  kako zivitc sada, a nc sto

cete biti u sljedcccm zivotu. Naredno pitanje je mozc li um zivjeti potpuno bezvrcmcno. Nuzno jc stvarno razumjcti to pitanjc proslosti - proslosti bo juccrasnjice, koja kroz sa­ dasnjicu oblikuje sutrasnjicu s obzirom na ono sto je bilo jucer.  Maze li taj urn    koji je  rezultat vremcna, evolucije

biti slobodan od proslosti? • sto znaci umrijeti. Sarno urn koji to poznaje moze dospjeti do onoga sto se naziva mcditacijom. Bez razurnijevanja svega toga, pokusavati mcditirati je  naprosto djetinjasto mastanje.

lstina nije "ono sto jest", vee razurnijevanje "onoga sto

jest" otvara put ka istini. Ako zbiljski ne razumijete "ono sto jest", ono sto vi jeste, svojim srcem, svojim umorn, svojim mozgom, svojim osjccajima, vi ne mozetc razumjeti sto jc

istina.

Sugovornik: Sve sto cujem da kazete u ovoj dvorani postaje tako jednostavno i lako razumljivo. No u trenutku kada se nadem vani, izgubljen sam    i ne znam sto nzi je  Ciniti kada

sam sfun.

KRISHNAMURTI: Gledajte, gospodine: ono sto je govor­ nik rekao vrlo je jasno.  On vam ukazuje na "ono sto jest"

-   to je vase, to nijc u ovoj dvorani, to nije vezano uz govor­

nika; govornik ne vrsi nikakvu propagandu, on od vas ne zeli bas niSta; ni vase laskanje, ni vase vrijedanje, ni vase plje­ skanje. To je vase, vas zivot, vasa bijeda, vas ocaj; to je ono sto morate razumjeti, ne samo ovdjc, jer  ste ovdje stjerani u ugao, suocav<: tc se sami sa sobom mozda na nckoliko minuta. No tek kada napustite ovu dvoranu, pocinjc prava zabava!  Mi vas  ne pokusavamo  potaknuti  na  djelovanje, misljcnje, cinjenje ovoga ili onaga - to bi bila propaganda. No  ako ste slusali  svojim  srccm i svojim  umom  koji je svjestan - ne potaknut  - ako ste promatrali, tada ce vas to pratiti  gdje god bili nakon  sto odete odavde, jer  je  vase,

razumjeli ste to.

Sugovomik:  Koja  je   uloga  u.mjetnika?

KRISHNAMURTI: Je.su li umjetnici toliko mnogo drugaCiji od drugih !judi? Zasto dijelite zivot na znanstvenika, umjetnika, domacicu, lijecnika? Umjetnik  maze biti malo

125

':·t'

!, '

osjetlHviji, moze uociti viSe, moze biti zivlji. No i on ima s oje:probleme kao ljudsko bice. On moze stvarati velican­ stvene slike, ili pisati divne pjesme, iii rukama oblikovati stvari, no on je jos uvijek ljudsko bice, tjeskobno, uplaseno, ljubomorno i ambiciozno. Kako jedan "umjetnik" moze biti ambiciozan? Ako on to jest,  on prestaje biti umjetnikom. Violinist ili pijanist koji svoj instrument koristi kako bi zaradio novae, stekao ugled - pomislite samo - nije glazbe­ nik. IIi znanstvenik koji radi za vlade, za drustvo, za rat - je

.li· on znanstvenik? Taj covjek, koji traga za znanjem i razumijevanjem,  postao je pokvaren  kao i drugi !judi. On se u ·svom laboratoriju moze pokazati velicanstvenim iii se mo}:e najljepsc izraziti na platnu, no on je u svojoj nutrini rastroien kao svi ostali, on je nistavan, jadan, tjeskoban, upl!;isen. Jedan umjetnik,  jedno  ljudsko  bice,  jedan  incii­ vid um, zasigurno je jedno cjelovito, nedjeljivo, potpuno b.ice, "Ihdividuum" znaCi "nedjeljiv"; no mi to nismo, mi smo r &cjepkana, fragmentarna ljudska bica -  poslovni covjek, i.Iinjetnik, lijecnik, glazbenik. I stoga mi zivimo zivotom - oh, ric motam  vam  to opisivati, vi znate kakvim.

Sugovornik: Gospodine, po kojem kriteriju treba izabirati_ izmedu razlicitih mogucnosti?

KRISHNAMURTI: Zasto uopce izabircte? Kada ndto

·vidite posve jasno,  cemu  uopce  izbor?  Molim  vas, slusajte

:ovo.  lzabire  samn  onaj urn  koji  je  zhunjcn,  nesiguran,

:pomucen. Ne govorim o izabiranju izmedu crvenog i crnog,

:Vee o psiholoskom  izabiranju. Ukoliko niste zbunjeni, zasto

:biste izabirali? Ako nesto viditc posve jasno, bcz ikakvog iskrivljavanja, ima li ikakve potrcbe za izabiranjcm? Nc postoje alternative: altcruativc postojc onda kada morate izabrati jednu od  dvije  konkretne  ceste  mozete  poci jednom iii drugom. No alternative takoder  postoje  u  umu koji jc  u  sebi  podijcljcn  i  koji jc  zbunjcn;  011  jc  stoga  u

sukobu, on je  nasilan. Nasilan  um je  taj koji kaie da cc

zivjeti u miru, a reagira nasilno. No kada posvc jasno sa­ gledate cjelokupnu narav nasilja, od najsurovijeg do naj­ suptilnijeg oblika nasilja, tada ste od njega slobodni.

Sugovomik: Moiete li ga ikada sagledati u cijelosti? KRISHNAMURTI:  Jcste  li promotrili  neko  drvo  u  cjelini? Sugovornik: Ne znam.

KRISHNAMURTI: Gospodine, ucinite to koji put ako vas zanimaju takve stvari.

Sugovornik: Uvijek sam mislio da jesam,  do sljedeee prilike

KRISHNAMURTI: Da bismo se u to zadubili, pocnimo s drvetom, koje je najobjektivnija stvar. Promatrajte ga u pot­ punosti, sto znaci bez promatraca, bez podjele - sto ne znaci da se poistovjecujete s tim drvetom, vi ne postajete to drvo, bilo bi to odvise apsurdno. Nego promatrati ga, znaci gledati ga bez podjele izmedu vas idrveta, bez prostora koji je stvo­ rio "promatraC" svojim znanjem, svojim mislima, svojim prcdrasudama o tom drvetu; ne kada ste ljuti, ljubomorni, iii ocajni, iii ispunjcni o.nim sto se naziva nadom - sto je suprotnost ocaju, stoga to uopce nije nada. Kada ga pro­ matrate, gledajte ga bez podjelc, bez tog prostora, tada ga mozete sagledati u cjelini.

Kada promatrate svoju  zenu,  svog prijatelja,  svog muza iii sto god pozelite, kada gledate bez predodzbe, koja je nagomilana proslost, vidjet cete da se zbiva neilto izuzetno. Nikada prije u svom zivotu niste vidjeli nista tome slicno. No promatrati ncsto u cjelini, podrazumijeva odsustvo svake podjclc. Ljudi uzimaju LSD i druge drogc kako bi unistili prostor izmeuu promatraca i promatranog. Ja ih nisam uzimao; a kada jednom otpocnete  s tom  igrom,  izgubljeni stc, postajete vjccno ovisni o njima a to sa sobom nosi svoje teskoce.

Sugovornik:  Kako se medusolmo  odnosc misao istvamost?

KRISHNAMURTI: Sto je misao u  odnosu  na  vrijeme, misao u odr:osu na ono sto jc mjerljivo i ono sto je nemjerljivo? Sto je misao?  Misao je  odgovor pamcenja- sto je ocevidno. Kada ne biste imali  pamcenje, ne biste  uopce bili u stanju misliti, bili biste u stanju  amnezije. Misao je uvijek stara, misao nikada nije slobodna, misao nikada ne moze biti nova. Kada misao utihne, moze doCi do nekog novog otkrica; no misao ni na koji nacin ne moze otkriti ista novo. Je li to jasno? Molim vas, nemojte sc slagati sa mnom. Kada postavite neko pitanje a upoznati  ste s tim  pitanjem, vas odgovor jc trenutacan. "Kako sc zovcte?" - odgovarate trenutacno. "Gdjc stanujete?"  odgovarate  istog  casa  No ncko slozenije pitanje zahtijeva vrijeme. U tom vremenskom razmaku  misao  pretrazuje,  nastoji  se prisjetiti.

Dakle misao,  u  svojoj zelji  cla  otkrije sto je  istina, uvijek

gleda pojmovima proslosti. U tome je te5koca traganja. Kada tragate,  vi   morale   Jiti  sposobni  prcpoznati  ono  sto  ste pronasli;  a  ono sto pronadctc  u   pojmovima  svog  pr..-:po­ znavanja je  proslost. Daklc misao je vrijcme - o6cviuno                                                                                           to jc taka jcdnostavno,  zar nc'7 Jucer stc imali iskustvo kojc vam jc donijelo veliko uzivnnje, putom razmisljate o tome i zelite da se to sutra ponovi. Misao razmislja o neccmu sto jc  uonijclo  u?.itak,  zeli  to  sutra; stoga  "sutra"  i  '·jucer'' prcdstavljaju vremcnski razmak u kojcm cctc sc docepati tog uzitka, u  kojem cctc razmisljali  o njcmu. Misao je  daklc vrijeme. I  misao nikada nc maze biti slobodna, jer ona je odgovor proslosti. Kako misao maze otkriti ista novo? To je moguce samo onda kada je um potpuno tih. Ne zato sto zeli  iznaci  ndto  novo, jer  tada j ta  ti ina  proizvedena motivom i stoga nije tisina.

Aka avo razumijete, razumjeli stc cijclu tu stvar, cak ste i odgovorili na svoje pitanje. Vidite, mi uvijek koristtmo misao kao redstvo za iznalazcnjc, zapitkivanjc, istrazivanje, gledanje. Zelite li rcci  da je  rnisao sposobna znati sto je

ljubav? Misao moze poznavati uzitak onaga sto je nazvala ljubavlju i zahtijevati taj uzitak iznova u ime ljubavi. No misao, buduci je proizvod vremena, proizvod rnjerenja, niposto ne maze razumjeti ili dospjeti do onaga sto je nemjerljivo. Dakle javlja se sljedece pitanje: kako mozete utisati misao? Vi to ne mozete. Mazda cemo se time po­ zabaviti nekom drugom prilikom.

Sugovornik: Trebaju li nam pravila  po  kojima bismo iivjeli?

KRISHNAMURTI:   Gospodo,  vi  nistc  culi  sve  sto  sam govorio  tijekom  ovog  razgovora!  Tko  ce  utemeljiti   ta pravila?  Crkve su  to  ucinile,  ugnjetavalacke  vlade su  to ucinile,  iii ste vi sami utemeljili  pravila  za svoje vlastito postupanje, svoje vlastito ponasanje. A vi znate sto to znaci ·

-   bitku  izmedu  onaga  sto mislite da biste  trebali  biti  i onaga

sto jeste. Sto je vaznije: razumjeti uno sto biste trebali biti

iii ono sto jeste?

Sugovomik: Sto sam ja?

KRISHNAMURTI: Otkrijmo to zajcdnicki. Ja sam vam rckao sto ste vi - vasa domovina, vas namjdtaj, vase pre­ dodzbc, vase ambicije, vasa respektabilnost, vasa rasa, vase osobitosti i prcdrasude, vase opsesijc ·vi znate sto ste vi! Kroz svc to vi zelitc naci istinu, Boga, stvarnost. A buduCi da um ne zna kako biti slobodan od svcga toga, vi nesto izmislite, neki izvanjski Cimbenik, iii zivotu pridate smisao.

Daklc, kada razumijete narav misli - ne verbalno, vee kada ste je uistinu svjesni - a pojavi se neka predrasuda, zagledajte se u nju i vidjet ccte da su vase  religije pred­ rasuda, poistovjeCivanje s vasom domovinom je predrasuda. Mi imamo toliko mnogo mnijenja, toliko mnogo predrasuda; naprosto promotrite jednu od njih u potpunosti, svojim srcem, svojim umom, s ljubavlju - porauite na njoj, zagle­ dajte se u nju. Ne recite "ne smijem" iii "moram" - naprosto

129

je gledajte. I tada cete uvidjeti kako zivjeti bez ikakvih predrasuda. Sarno urn kaji je slobodan od predrasuda, ad sukaba, maze vidjeti sta je istina.

Londo_n, 27. svibnja 1970.