''Vjera je stanje otvorenosti prema istini kakva god da ona bila, a vjerovanje znači čvrsto se držati za neku ideju. Dakle, priroda vjere je suprotna prianjanju, vezivanju, čvrstom držanju. Drugim riječima, osoba koja je religijski fanatik, ona osoba koja mora vjerovati u određenu zamisao o prirodi Boga i univerzuma, je osoba koja nema nimalo vjere – ona čvrsto prianja.

Martin Luther je u himni napisao: 'Moćna je utvrda naš Bog.' To nije himna vjere! Osobi od vjere nije potrebna utvrda – nije joj potrebna obrana. Možemo reći da je najviša slika Boga ono nevidljivo iza očiju – prazan prostor, nepoznato, neopipljivo i nevidljivo. To je Bog! Nemamo sliku toga.

To je veći izraz vjere negoli prianjanje ikojem konceptu Boga. Taj koncept može lako biti pogrešan, a čak i ako je ispravan, vezivanje za njega je krivi stav, jer kad nekoga jako volite ne biste se trebali za njega vezivati.

U novozavjetnoj priči je rečeno za Mariju Magdalenu, koja je jako voljela Isusa, da ga je vidjela nakon njegova uskrsnuća, te potrčala vezati se za njega. A on joj reče: 'Ne diraj me', ali grčka riječ (hatir) znači 'prianjati', 'vezivati se'. Ne vezuj se za mene! Ne prianjaj ničemu što je od duha. Nemoj prianjati za svoj dah jer ćeš poplaviti u licu i ugušiti se. Moraš pustiti zrak iz sebe. To je čin vjere – pustiti zrak, i on će se vratiti. Budistička riječ 'nirvana' zapravo znači 'izdahnuti' – puštanje je fundamentalan čin vjere.

Kao što ono što vidite dolazi iz onoga što ne vidite, isto tako kada znate da ne znate, zapravo znate. Zapravo znate, jer spoznaja da ne znate je stanje uma u kojemu ste odustali od pokušaja da život obuhvatite svojim intelektom.''

(Iz serijala knjiga ''The essence of Alan Watts'', prva knjiga pod nazivom ''God'')