Kancan(1277-1360, Rincai), narodni ucitelj, zadao je Fudjivari-Fudjifusu koan "Prvobitno savrsenstvo". Mnogo dana je Fudjifusa sjedio u zenu. Kad je napokon dozivio spoznaju, sastavio je sljedece rijeci:

Jednom uhvacan u duh koji je oduvijek, Uvijek cu dobro ciniti ljudima i bogovima.

Blagosti Budinoj i Praotaca jedva se moze uzvratiti. Zasto se roditi ponovo moram kao konj ili magarce.

Kad je on sa pjesmom otisao do Kancana, odvijao se sljedeci dijalog:

Kancan: Gdje je duh?

Fudjifusai: On ispunjava veliku prazninu.

Kancan: Cime ces dobro ciniti ljudima i bogovima?

Fudjifusai: Setacu se pored potoka i sjedeti da gledam skupljanje oblaka.

Kancan: Kako namjeravas da uzvratis blagosti Budinoj i Praotaca?

Fudjifusa: Nebom iznad moje glave i zemljom pod mojim nogama.

Kancan: Dobro, a zasto se ponovo ne bi mogao roditi kao konj ili magarac?

U tom trenutku Fudjifusa je ustao i poklonio se. "Odlicno" rece Kancan glasno se nasmijavsi:" Stekao si savrsen satori."