Blatnjavi put

Jednom su prigodom Tanzan i Ekido zajedno pjesaceci po nekoj blatnjavoj cesti. A kisa je neprestance ljevala kao iz kabla.

Iza jednog zavoja susretose prekrasnu djevojku u svjetlom kimonu stegnutom isto tako svilenim skupocijenim pojasom, koja nije mogla prijeci preko ceste.

- Dodji, djevojko - odmah se spremio Tanzan, pa je uzme u narucje i prenese preko kaljuze.

Ekido ne izusti ni rijeci sve dok te veceri nisu stigli do jednog hrama gdje su trebali prenociti. Tad se vise ne uzmogne suzdrzati.

- Mi redovnici ne prilazimo zenama - rece Tanzanu - a najmanje od svega ako su mlade i ljupke. To je opasno.

Zasto si to ucinio?

- Ja sam onu djevojku ondje ostavio - odgovori Tanzan.

- Ti je jos uvijek nosis sa sobom?